On se danas pretvara u robu široke potrošnje, koja se čovjeku već gadi. Ateizam je u današnjem društvu postao misionarski. Pri tom sve više manipulira ljudskim nagonima i nevoljama nego znanošću. Upravo je zato znanstveno pobijanje ateizma samo pretjerivanje iz jednog u drugi oblik ateizma. Ako se najezdom današnjeg ateizma prolome moralni nasipi, svijet će se pretvoriti u baruštinu.
Ateizam kao takav nije jedinstven, ni s obzirom na podrijetlo, ni vrijeme u kojem se događa, ni utemeljenost. Danas je ateizam, prije svega, kritika današnje institucionalizirane crkve, ali može se reći i neizravno poziv na obraćenje. Mnogi su „vjernici" zamračili horizonte i ogadili Boga, te tako druge protjerali u ateizam. Današnji ateizam uglavnom nije nijekanje i odbijanje Boga, nego lažnoga boga, Boga koga su ljudi izobličili. U tom slučaju ateisti nisu protiv Boga, nego protiv njegove karikature. Nije li i Voltaire ustao protiv Boga samo da bi pogodio Isusovce.
Prostor današnjeg ateizma je nepravda, korupcija, pedofilija, skandali, zloupotreba vlasti, nepoštenje, laž, licemjerstvo, izrabljivanje, podobnost, neizvjesnost, zbunjenost, nepovjerenje... Ako to radi netko tko se istodobno poziva na Boga, onda to neminovno pogađa i vjeru u takvoga boga. U tom slučaju „samo ateist može biti dobar kršćanin i samo kršćanin može biti dobar ateist" (E. Bloch). I ateisti i teolozi neka izbiju iz glave da će bilo kakvom teorijom oboriti ili obraniti Boga. Ljudi se susreću i sukobljavaju s Bogom u Životu, a Život je najveća vrijednost, on je za sve, iznad svega.
Da, današnji ateizam ponekad čini uslugu Crkvi. On je na slavu Božju što, makar i nehotice, pročišćava i spašava teologiju i Lice Božje od licemjera. Unatoč svojoj snazi koju današnji ateizam dobiva od nevjere vjernika, neka se ne nada pobjedi nad Vjerom. Vjera je čisti Očev Dar, niti je, niti će ikada podlijegati raznim „religio licita".
Protiv današnjeg ateizma treba se boriti svim sredstvima Duha i Ljubavi. To isto treba dopustiti i ateizmu naspram institucionalizirane crkve. Tako bi oba došla do istoga, do Istine o sebi i Bogu, Istine o sadašnjosti i budućnosti. Bog nije daleko ni od jednog čovjeka, On se objavljuje u svakome, stoga je i jednima i drugima nažalost najopasniji potpuni Čovjek, a ne Bog. Što se više današnji ateizam skriva iza ljudskih prava, demokracije i proglasa raznih „sloboda", postaje sve više nastran, sve više radi protiv sebe. Odavna je izgubio onu povijesnu „borbenost" kada je prolijevanjem Vjerničke Krvi jačao bilo Vjere. Današnji ateizam, prije nego li izdahne, učinit će još jednu povijesnu lekciju. On se danas sukobljava s prirodom pa je tamo gdje se dokopao vlasti, sve manje strujanja – što je više vode; manje pameti – što je više škola; manje kruha – što je više uspjeha; manje prava – što je više zakona; više bogova – što je više ateizma.
