Homiliju mostarsko-duvanjskog biskupa i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog Petra Palića upućenu na blagdan bl. fra Alojzija Palića prezbitera i mučenika 20. veljače u Župi Prikazanja Blažene Djevice Marije u Kistanjama, prenosimo u cijelosti.
Draga braćo svećenici, časne sestre, draga braćo i sestre!
1. Srcem punim zahvalnosti okupljeni smo danas u ovoj župnoj crkvi u Kistanjama kako bismo zahvalili Bogu na divnom primjeru, svjedočanstvu i zagovoru svetaca i blaženika. Danas Gospodinu osobito zahvaljujemo za dar svećenika i mučenika bl. Alojzija Palića, koji u zajedništvu s bl. Serafinom Glasnovićem Kodićem i don Antonom Muzićem čini divni trolist Božjih svećenika i mučenika, potomaka najstarije hrvatske dijaspore na Kosovu.
Vama, zajednici vjernika podrijetlom iz Janjeva ovdje u Kistanjama, treba odati posebno priznanje i zahvalu što ste ne samo čuvali i promicali sjećanje na ove Božje ugodnike, nego ste strpljivo molili na nakanu da Crkva ovu trojicu svojih vjernih sinova nagradi čašću i dostojanstvom oltara.
Molitva je uslišana i zato danas zahvaljujemo Bogu.
2. Ljepotu svetosti i mučeništva fra Serafina, don Antona i fra Alojzija i činjenicu njihove pripadnosti hrvatskom narodu i identitetu koju su upili s majčinim mlijekom i obiteljskim odgojem u Janjevu, odnosno Vrnavokolu, i to svjesno živjeli do svoje smrti, ljubeći Crkvu i vjernike među kojima su djelovali, ne mogu zasjeniti nikakve nasilne promjene prezimena, zatiranja nadgrobnih spomenika, nijekanja identiteta.
S tim u vezi, neka nam u srcu ponovno odjeknu riječi prefekta Dikasterija za kauze svetaca kardinala Marcela Semerara, koji je na dan proglašenja blaženim fra Alozija Palića i don Gjona Gazullija 16. studenoga prošle godine u Skadru, u svojoj homiliji rekao da „laži, prijevare i neistine dijele i udaljavaju ne samo od Krista, nego i od braće, od drugih jer laž razjedinjuje, stvara neprijateljstva, svađe, smrt, dok nas istina ne sjedinjuje samo među nama, nego nas sjedinjuje s Gospodinom Isusom, koji je Istina i Život”.
Fra Alojzije je umro iz ljubavi prema istini i boreći se za očuvanje identiteta i dostojanstva drugih. Nijekanjem njegova vlastitog identiteta kao da mu se ponovno sudi lažima.
Molimo njegov zagovor da uvijek znamo štititi ime i dostojanstvo drugih i drugačijih, da ljubimo istinu i praštamo.
3. Povijest kršćana govori nam o tisućama i tisućama mučenika koji su se predali iz ljubavi prema Kristu, koji nas je otkupio svojom smrću i uskrsnućem. Slijedili su Isusov primjer koji nas uči da smrt više nije zlo, nego je ona put do mira i istine. Apostoli su išli tim putem, a do danas kršćani slijede taj isti put.
Mjesto na kojemu su kršćani mučeni uvijek je zauzimalo važno mjesto u iskustvu povijesti kršćanstva. Još od početka 3. stoljeća kršćanska je zajednica počela datirati smrt kršćanskih mučenika. Nešto kasnije počele su se graditi crkve nad grobovima mučenika, gdje su se njihove relikvije stavljale u oltar i tako posvećivale prostoriju za polaganje njihovih kostiju kako bi vjernici mogli primiti blagoslov.
Sve dok postoje progoni i ratovi, bit će i mučenika. A stvarnost mučeništva počiva na dva bitna temelja kršćanske vjere:
– Primjer raspetoga, umrloga i uskrsnuloga Krista
– svjedočanstvo apsolutne ljubavi: besplatne ljubavi koja se slobodno žrtvuje za ono što voli.
4. Božja Riječ koju smo čuli vodi nas upravo kroz iskustvo prisutnosti Božje milosti u životu svakoga čovjeka i kroz činjenicu hrabrosti, vjere i povjerenja u Božju ljubav i providnost.
U prvom čitanju autor Sirah piše o svojoj osobnoj potrazi za Božjom mudrošću i naglašava da je samo Božja pomoć mogla spasiti njegovu dušu i dati mu snagu da prevlada kušnje života.
Iskustvo o kojemu piše Sirah iskustvo je i bl. fra Alojzija Palića, ali i mučenika svih vremena. Iako skoro na početku svoga svećeničkog života, fra Alojzije je bio dovoljno obdaren Božjom milošću i mudrošću da shvati kako nema ništa važnije u životu od istine, od dostojanstva ljudske osobe, koje je upisano u srcu svakog čovjeka. Taj dar Božje mudrosti učio je fra Alojzija kako živjeti po Božjoj volji, kako biti pravedan i milosrdan u svakodnevnim situacijama, kako graditi mir i ljubav u svijetu i okolnostima u kojima živimo.
I po daru te iste mudrosti, bl. fra Alojzije bio je siguran da ga Gospodin u trenutku kušnje, boli ili nesigurnosti nije zaboravio, nego ga je podržavao.
To je svetost – življena stvarnost Božje prisutnosti u našim životima.
5. Današnje evanđelje moglo bi se dobro sažeti u dva naslova, dva slogana, dvije rečenice! Prva i najvažnija rečenica danas je: “Ne boj se!”
Isus je više puta rekao ovu rečenicu svojim apostolima kada ih je slao da naviještaju. Poput namirnica za njihovo putovanje, Isus daje svojim apostolima neustrašivost!
Ta se neustrašivost poput nîti provlači kroz evanđelje i želi se provući i kroz naše živote! Ona se očitovala i u životu bl. fra Alojzija i kad su ga optuživali i privodili i kad su ga izdvojili iz skupine i skinuli franjevački habit i mučili i kad su ga na kraju ubili.
Vjera znači ukrotiti svoje strahove i ne dopustiti im da nas odvedu! Bog drži svoju ruku nad nama.
Druga rečenica je: „Bojte se onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu“. Odnosno, budite oprezni.
Isus to govori apostolima, od kojih su svi osim jednoga podnijeli mučeništvo, odnosno smrt za svoje uvjerenje. Za tadašnje slušatelje to je svakako bila važna rečenica za razumijevanje ovog svjedočanstva vjere apostola! Apostoli su se mogli odreći svega u zemaljskom životu jer nisu dopustili da im se oduzme vjera!
Tom se broju svjedoka i Isusovi učenika pridružuje i bl. fra Alojzije.
Ova rečenica može i mora odjeknuti u našem “danas”! Uz sve ove fizičke, materijalne stvari, ne bismo smjeli zaboraviti najvažniju stvar: svoju dušu i najvažnije povjerenje u Onoga koji može ukloniti strah i spasiti nakon smrti.
Biti bez Boga bilo bi kao živjeti bez vode! Živjeti bez Boga bilo bi kao zaboraviti disati!
Bl. fra Alojzije koji je svoje mučeništvo podnio u ranim godinama života svjedoči nam da je naš hod kroz život hod, često kroz bespuća pustinje, gdje su Bog i njegovi darovi oaza i vrelo života. Upravo je u vjeri u Boga on, ali ne samo on, nego i svi Božji ugodnici, crpio snagu za svoj život i svoje mučeništvo.
6. Molimo zagovor naše nebeske majke Marije, Kraljice mučenika, i zagovor bl. fra Alojzija, kao i bl. fra Serafina i don Antona, da uvijek u svome životu živimo iz vjernosti i sigurnosti da je Bog s nama i da nas ništa i nitko ne može oteti iz njegove ruke, koja nas uvijek nosi, ma što god se dogodilo. Amen.
✠ Petar Palić
Izvor: IKA
