POSLJEDNJA PROPOVIJED FRA SLAVKA BARBARIĆA

Svoju posljednju propovijed fra Slavko Barbarić održao je na dan svoje smrti, 24. 11. 2000. u 9,00 sati u župi Međugorje. Bila je to misa za njemačke hodočasnike s nakanom posebne zahvale velikom međugorskom dobročinitelju gosp. Franzu Gollowitschu.

Uvod u svetu misu

Skoro svaka Gospina poruka završava rečenicom: „Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu!“ Često sam se znao pitati ma kome to Gospa zahvaljuje? Dolazi s Neba ovdje na zemlju kako bi nekome zahvalila!!! Ona ne očekuje puno od nas, ali vidi sve ono dobro što smo napravili i za to nam zahvaljuje. (…)

Želio bih još jedan put zajedno s Gospom reći jedno veliko hvala svima onima koji su odgovorili na njezine poruke. Dobro je znati kako Gospa uvijek ističe koliko smo joj važni, i kako bez nas ne bi mogla ništa učiniti.

Kad smo prvi puta čuli riječ 'hvala' bili smo pomalo iznenađeni, jer smo naučili da smo mi ti koji od Boga nešto tražimo, a zatim mu zahvaljujemo. Dobro je sve očekivati od Boga i klanjati se njegovoj Svemogućnosti. Ali u sjećanje nam dolaze riječi koje je Gospa izgovorila: ja vas trebam, vi ste važni za mene, bez vas ne mogu ništa učiniti. Puno puta u to ne možemo vjerovati, ali je baš tako.

Bog je želio svakoga od nas u vremenu i prostoru u kojem se nalazi…

On nas je želio i opskrbio nas je onim darovima koje je želio razviti u nama sa svojom milošću i svojim duhom, kako bi mogli preko tih milosti i duha ispuniti našu službu. Onaj tko nudi svoju službu s darovima, ljubi, razmišlja, nada se i pomaže drugima i misli na druge. Taj je neophodan u trenutku i mjestu u kojem ga Bog zatraži.

Često sam znao odgovoriti onima koji puno kritiziraju druge, i onima koji kažu da su oni na mjestu Boga, napravili bi drugačije puno stvari. Da je Bog mislio da bi ti mogao bolje živjeti i služiti u nekom drugom mjestu ili vremenu, ne bi te postavio ovdje nego tamo. Nemoj govoriti: 'ja, na mjestu Boga…' nego bolje otvori oči i uši za vrijeme u kojem živiš, i za ljude koji te okružuju.

To je tvoj prvi zadatak i ti si tu nezamjenljiv, tu si Bogu važan, tamo Bog bez tebe ne može učiniti ništa.

S jedne strane mi kušamo Božju ljubav, a s druge strane ista ta ljubav dostiže druge zahvaljujući nama. Kad nas Bog tješi, trebamo tu utjehu dati drugima. Samo na mjestu i vremenu u kojem se nalazimo, možemo činiti ono što Bog želi, jer tamo On ne može ništa bez nas učiniti.

Jedna stvar je Gospi potpuno uspjela u ovih 19 godina i 5 mjeseci: mnogi koji nisu mislili da će ikada napraviti nešto više od nedjeljnog odlaska na misu, postali su aktivni kršćani zahvaljujući Njezinim porukama. Zbog toga danas trebamo reći 'hvala', jer na cijelome svijetu postoje osobe koje svjesno, zajedno s Gospom rade na širenju njezinih poruka.

Vjerujemo kako trebamo promijeniti još puno toga i početi gledati nas same, Crkvu i naše obitelji Gospinim očima. Puno smo puta u napasti, gledajući svijet, žaliti se na ljude i na situacije i suditi ih. Sigurno da ima puno problema. Gospa pak vidi svijet drugim očima. Ona vidi ono dobro, iako je malo i nedostatno. Ona ga vidi i zahvaljuje za njega. Zahvalnost je prvo pravilo dobrog odgoja. Ako želiš odgajati neku osobu, trebaš najprije vidjeti ima li u toj osobi išta dobra, pa makar i najmanjeg. Zatim trebaš vidjeti kakva bi ta osoba mogla postati, i onda zajedno s njom raditi na tome. Ako smo slijepi, vidjet ćemo samo ono što nije dobro, nije savršeno, što nas ne zadovoljava i onda počinjemo s kritikama, osuđujemo i izražavamo naše odbijanje. Gospa vidi i dobro koje je na svijetu. Ona vidi i ono što se može poboljšati i radi na tome…

Čitaj poruke! Poruke su pozitivne, daju nadu, ohrabruju! Gospa je u nama probudila pozitivnost i zbog toga joj zahvaljujemo.
Oni koji slijede Gospu, nemaju vremena za kritike. Gospa nas ohrabruje da nešto učinimo i tamo gdje možda mislimo da ne služi ničemu, da je uzaludno ili da traži previše snage. (…)

Na ovaj način, kao što kaže Gospa, može početi jedno novo vrijeme, jedno novo proljeće. Ovaj trenutak nije u skladu s kalendarskim vremenom, nego je ovo trenutak jednog novog izbora. Tamo gdje mislimo kako je sve staro, trulo i uništeno, tamo može početi novi život: ako se odlučimo ljubiti Boga i svoje bližnje kao sebe same; i ako puno njih to učini, uistinu će doći novo vrijeme. Amen.

Izvor: Časopis 'MEDJUGORJE' nr.47-III Trim. 2001. Tocco da Casauria (Pe) Italija, str. 22-24.

Prevela: Paula Tomić / Glasnik mira 11/2023.