Mi vjernici katolici, za razliku od svih drugih ljudi, vjerujemo da je Isus iz Nazareta - Krist. To je osnovna istina naše vje¬re. Obećani Mesija je Isus iz Nazareta. Isus je Krist. Dok sinovi Izraelovi smatraju da Krist još uvijek nije došao na zemlju, mi kršćani-katolici vjerujemo da je Krist već došao. Da je Krist - Isus iz Nazareta.
Isus Krist je božanski Spasitelj, čudesni Otkupitelj i moćni Osloboditelj. Isus Krist je druga božanska Osoba - Sin Božji. Od vječnosti je Bog, a u vremenu je postao čovjek. On je pravi Bog i pravi čovjek. Isus je svemoćni Kralj, Alfa i Omega - Početak i Svršetak, Svjetlo koje rasvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na ovaj svijet. Gospodin, Ime iznad svakoga drugog imena.
"Ti si Krist, Sin Boga živoga!" To znači: Ti si moj Bog, koji u meni živi, Gospodin moj i Bog moj!
Isus je moj božanski Liječnik, moj Učitelj, moj Prijatelj. On je Jaganjac Božji koji oduzima grijehe moje i cijeloga svijeta… On je jedini Put, jedina Istina i pravi Život! On je naša radost i mir, istinska sreća i spas.
Vjerujemo "da je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa!": utjelovio se, učovječio se, za nas trpio, umro i bio pokopan. Ali on je uskrsnuo! Opet će doći suditi žive i mrtve: da svi spašenici budu s njime "u slavi Boga Oca".
Isus je prošao ovom suznom dolinom čineći samo dobro. Tješio je žalosne, liječio i ozdravljao bolesne, praštao grješnicima i pomagao svima...
Koliko je jako bilo iščekivanje Krista najbolje svjedoči pitanje koje su si ljudi postavljali promatrajući djela i slušajući riječi Ivana Preteče.
Ivan Preteča, ili kako ga češće zovemo Ivan Krstitelj, uz silne svoje vrline pokazuje u današnjem evanđeoskom ulomku i tako nužnu, a prečesto rijetku, vrlinu realnosti. Ili, ako više volite, vrlinu skromnosti. Možda bi se netko na Ivanovom mjestu pomamio za povjerenjem koje mu iskazuje mnoštvo koje je odasvud stizalo. Možda bi netko pokušao prisvojiti utjecaj koji je imao na ljude. Možda bi se netko zanio ugledom i moći. Ali Ivan ostaje dosljedan i realan. Svjedoči - Ja nisam Krist!
Ivan jasno zna i jasno svjedoči razliku između njega i obećanoga Mesije. Između njega i Isusa iz Nazareta koji je Krist. Ivan smatra i svima svjedoči da nije dostojan, slikovito govo-reći, niti odriješiti remenje na Kristovoj obući. Ivan uzima tu sliku jer njegovi slušatelji znaju da je taj posao bio rezerviran za robove koji su svojim gospodarima vezivali i odvezivali remenje na obući. Ivan, skromni Ivan Preteča, smatra se manjim od Kristova roba.
To je iskreni stav čovjeka u odnosu prema Bogu. Čovjeka u odnosu prema obećanom Kristu. Prema onome koji će biti vrhovni kralj, vrhovni prorok i vrhovni svećenik.
Ivan zna da je u službi onoga koji ima doći. Da je njegovo propovijedanje nesavršeno kao što je nesavršeno i polijevanje vodom koje je činio. Zna da će obećani Krist ljude uroniti u potpunosti u otajstvo Boga koji je ljubav i da će svakome koji se obrati i povjeruje evanđelju dati Duha Svetoga, osnažiti ga Duhom Svetim.
Prije negoli nastavimo razmišljanje nad današnjim misnim biblijskim tekstovima valja razjasniti ono što nam je Ivan Preteča upravo razjasnio. Valja ispravno shvatiti razliku iz-među onoga što je činio Ivan i onoga što je Isus predao svojoj Crkvi da čini do dana današnjega u sakramentu krštenja.
Mi u hrvatskom jeziku i za jednu i za drugu radnju upotrebljavamo glagol krstiti. U biblijskom izvorniku se također upotrebljava isti glagol koji u prijevodu na hrvatski znači uroniti. Koristeći taj pojam lakše nam je uočiti razliku. Ivan je ljude uranjao u vodu, a Crkva nas, po sakramentu koji je ustanovio Isus, uranja u Ljubav Oca, Sina i Duha Svetoga. Razlika je i po sadržaju i po učincima očita.
Postavlja se pitanje zašto mi koristimo pojam krstiti namje¬sto doslovnog prijevoda uroniti.
Odgovor je relativno jednostavan. Prevodeći biblijsku riječ prevoditelji su usput dali i teološko i sakramentalno tumačenje toga pojma. Mi po sakramentu uranjamo u Krista. Posta¬jemo potpuno zahvaćeni Kristom. Kristimo se. Krstimo se. Šteta je jedino što je ta riječ, koja izvanredno pogađa bit sakramenta krsta, prenesena i na događaj koji se dogodio na Jordanu. Na Isusovo uranjanje u Jordan.
U trenutku krštenja Bog je Isusa proglasio svojim Sinom: „Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi je sva milina!
Posvijestimo stoga činjenicu da je i u trenutku našega Krštenja Otac i nad nama izgovorio iste riječi koje je izgovorio na Isusovu Krštenju: Ti si sin moj ljubljeni, Ti si kći moja ljubljena!
Što te riječi znače za moj život?
Ti si sin moj ljubljeni! - To znači: Meni od sada pripadaš, dragocjen si u mojim očima, ja te neizmjerno ljubim! Pripadaš mojoj božanskoj obitelji, ti si moj! Ti si ljubljeni sin, ljubljena kći, ljubljeno dijete! Imaš pravo na svu moju ljubav i pomoć. Možeš uvijek u životu računati na tu ljubav, u svim trenutcima. Računaj uvijek s mojom ljubavlju! Ljubit ću te uvijek, bez obzira na tvoju nedostojnost i slabost, upravo zato jer sam ljubav sama, jer sam te stvorio iz ljubavi, jer želim da u toj ljubavi budeš savršeno sretan!
Ti si moj ljubljeni! Ti si moja ljubljena! U tebi mi sva milina! Drago mi je vidjeti te. Dragocjen si u mojim očima. Moj pogled počiva na tebi. S tobom sam stalno i pratim te na svim tvojim putevima. Pogled na tebe izvor je radosti moga srca. Uvijek ti se radujem! Biti ćeš vječno sretan!
- Zato krštenje zovemo, i to ono uistinu jest, novo rođenje, novo duhovno preporođenje. Tko bi se usudio reći, i tko bi to znao, da sam Isus nije rekao: "Tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko" (Iv 3-5).
Svi koji su kršteni u Isusu Kristu pozvani su na svetost, tj. obratiti se, promijeniti i posvetiti…
Biti kršten znači biti pozvan na novi život, život novog čovjeka koji je potpuno opredijeljen i usmjeren na Krista. Trebalo bi poput Krista ljubiti svijet i ljude, biti trajni svjedok Božje prisutnosti u ovom nevjernom svijetu.
Trebalo bi živjeti kao zamilovani od Boga, Oca. Trebalo bi ulagati svu svoju plemenitu i velikodušnu suradnju da živimo kao Božji ljudi. Poput Isusa Krista. Na pitanje: Tko je za mene Isus Krist? Papa u miru Benedikt je odgovorio: "Po Isusu Bog za mene nije više beskrajna daljina, nego beskrajna blizina!"
Jedan misionar pisao je svojoj majci pismo iz dalekog svijeta. Draga mama, danas sam cijeli dan svojim rukama zidao bolnicu pečenom ciglom. Osjećam da su moje ruke umorne. One ti drhtave pišu slijedeće riječi. Znaj, ove drhtave ruke su pomogle da je zid bolnice danas izrastao za jedan i pol metar. To me veseli. Moje ruke su postale suradnice velikog Graditelja kraljevstva Božjega.
Svi smo pozvani na izgradnju žive Crkve: nas samih kao kršćana, naših obitelji, našega katoličkog naroda na ovim prostorima.
Treba dakle u životu stalno obnavljati u sebi svijest svoje krštenosti. Kako? Ponajprije da svakom krštenju pridajemo veliku važnost. Treba se uvijek dobro spremiti na svako krsno slavlje.
Potresan je primjer kako je djevojčica pomogla svome ocu da se odrekne psovke:
Prije odlaska u krevet. Otac pita svoju djevojčicu: Voliš li ti svoga tatu? Puno, tata!
Kada me tako voliš, poljubi me! Tata, večeras nema poljupca!
Lijepo od tebe! Što znači da meni večeras nema poljupca?
Zar ja večeras nisam tvoj otac?
Da, tata. Ti si uvijek moj otac. Ali ja te večeras ne mogu poljubiti: danas su tvoja usta bila puna psovke i ružnih riječi, pa su prljava.
Zacrvenio se. Zagrlio je svoju kćerkicu i prestao psovati, kako bi bio i sam bolji i da ga takvoga kćerka sutra ne bi nasljedovala. (O. Rickaby)
Hvala Ti, Oče nebeski, za ovaj dragocjeni i neizmjerni dar tvoje dobrote i po¬vjerenja što si mi ga iskazao u trenutku moga Krštenja! Hvala Ti, Isuse, za moje roditelje koji su mi u suradnji s Tobom život darovali i već me kao dijete krstili! Hvala Ti, i za kumove koji su htjeli svojom vjerom i svojom ljubavlju posredovati kod toga milosnog trenutka moga novog rođenja! Hvala ti, Isuse, za svećenika koji me krstio i time mi vrata raja otvorio!
Hvala Ti, Isuse, što si Crkvi svojoj ostavio ovaj sakrament i što je po ovome sakramentu Tvoja Crkva plodna Majka koja i danas iz svoga krila rađa brojnu djecu - ljubljenu djecu Oca Nebeskoga!
Isuse, žarko i ponizno molim Te, pomozi mi da u svakom trenutku svoga života budem svjestan istine da sam po Svetom krštenju postao Tvoj ljubljeni sin, Tvoja ljubljena kći, da to nikada ne zaboravim, da to svojim ponašanjem, svojim djelima i životom uvijek svjedočim! Učini me osvjedočenim katolikom vjernikom!
