Ne bismo mogli zamisliti sebe i ovaj svijet bez Krista.
Kako i na koji je način Krist naš Kralj? Krist je moćni Kralj kao Bog oduvijek jednak svojem ne¬beskom Ocu, s kojim zajedno, u jedinstvu Duha Svetoga vlada i kraljuje nad svima stvorenjima.
Ali Krist je Kralj i kao čovjek ujedinjen s božan¬skom naravi u drugoj osobi Presvetoga Trojstva.
On je Kralj i kao Otkupitelj ljudskoga roda, prika¬zavši samoga sebe na žrtveniku križa kao neokaljanu i pomirnu žrtvu.
On je vječni Kralj. On je sveznajuć, svemoguć, besmrtan, nenadvladiv i nepobjediv. "Sve je po Njemu postalo, i ništa što je postalo, nije bez njega postalo. U Njemu bijaše Život i Život bijaše lju¬dima" . (lv 1,3-4)
On nije kralj jednoga naroda, jedne zemlje, već je Kralj svega svijeta, svega stvorenja. Ali Kristovo kraljevstvo nije kao što su ovozemna kraljevstva. Od toga se odlučno i svečano ogradio kada je pred Pilatom izjavio: "Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta" (lv 18,36).
Kristovo je kraljevstvo duhovne naravi. On je došao da osnuje kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde ljubavi i mira. On sam svojom otkupiteljskom smrću udario je temelje tom kraljevstvu i odredio da u njemu bude ljubav vrhovni zakon.
Krist je Kralj ljubavi, pravde i mira. Što je poticalo i što je toliko oduševljavalo sve¬koliko njegovo djelovanje, ako ne milosrdna volja da ljudima pomaže u njihovim nevoljama?
Nikakvo poniženje, nikakva muka, nikakva žrtva nije mu bila preteška da utješi one koji trpe, da zalutale privede na pravi put, da spasi grješnike. Bio je neiscrpiv čineći dobro, dobar i milosrdan svagdje, gdje je našao samo malo dobre volje. Svima je dopustio da osjete toplinu njegova srca...
Zapovijed ljubavi postavio je na vrh svim svojim zapovijedima, koju je on prvi sproveo u djelo žrt¬vujući svoj život ne samo za one koji su ga ljubili već i za one koji su ga mrzili. Sjetimo se Kristovih riječi: "Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tome će svi upoznati da ste moji učenici"(lv 13,34)
Pravda je mjera ljubavi. Gdje nema pravde, nema govora o ljubavi. Ona je temeljni zakon i uvjet reda i mira. Mi bismo trebali biti oni istinski i vjerni podanici Kralja ljubavi, pravde i mira.
Svima nam je dobro poznata njegova poruka: "Sve što želite da ljudi čine vama, to činite i vi njima!“
Ove bi riječi pretvorile svijet u mali raj, kada bismo ih se točno držali. Budimo pravedni prema bližnjemu i ne sudimo ga olako. Bogu pripada pravo suditi ljude.
Bez ljubavi i pravde nema mira. Budući da je Krist sama ljubav i pravda, samo On nam može dati pravi mir.
Krist je Kralj naših duša jer je na drvu križa svoju dušu predao u otkup za našu dušu, i prema tomu ona je njegova svojina. On njezin Gospodar i Kralj.
Što je to ljudska duša? Duša je živo, jednostavno, netjelesno, duhovno biće koje ima sposobnost mi¬šljenja i sposobnost htijenja (recimo: odlučivanja). Sposobnost mišljenja zovemo razum, a sposobnost htijenja voljom. To je ukratko rečeno - ljudska duša.
Ona je po svojoj naravi neovisna o tijelu, vrši više misaone i voljne funkcije i može živjeti bez tijela. Budući da je netjelesna, netvarna, duhovna, ona živi i dalje, mada se tijelo raspalo. Ona je prema tome neraspadljiva, neumrla, besmrtna).
Mi dakle posjedujemo duševnu moć razum koji teži za istinom. Svaki čovjek žeđa za istinom, traži je i čezne za njom. Ta istina objavila nam se i izravno progovorila u Isusu Kristu. On je nam donio istinu, punu, jasnu, odlučnu. S njom se poistovjetio, u sebi ju je utjelovio, rekao je za sebe da je On sam Istina: "Ja sam jedini Put, jedina Istina i Život!“
I kad je Pilat pitao Isusa: "Ti si, dakle, kralj? Isus mu je odgovorio: "Ti kažeš! Da, kralj sam! - Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je od istine, sluša moj glas.“ (Iv 18, 37).
Stoga Isus ima pravo tražiti da tu istinu prihvatimo da joj svoj razum podložimo. On je prema tome Kralj i Gospodar našega razuma u pitanju našeg odnosa prema Bogu, prema bližnjemu i nama samima. Osim razuma, te iskre božanstva u nama. Bog nas je obdario i slobodnom voljom. Velik je, ali i strahovit je taj dar slobode jer nas može privest Bogu i spasenju.
Što za nas kršćane znači da je Isus naš kralj, da je naš Gospodin? On je naš spasitelj, oslobađa nas od svakoga stanja zla, izbavlja nas od "vlasti" koja porobljuje naš život; njemu stoga možemo slo¬bodno povjeriti svoj život. On nas uči da je naj¬bolji oblik da sebe ostvarimo dar našeg pristanka i našega služenja čime najbolje surađujemo na po¬mirenju ljudskog roda u pravednosti i miru.
Prizna¬ti Krista svojim "kraljem“ za nas kršćane znači živjeti i djelovati u svijetu kao što je to On činio.
Krist-Kralj zahtijeva da ga svi svojevoljno pratimo i nasljedujemo. Traži od nas da mu se sami podložimo i da se zajedno s Njime damo na to, da osvojimo svijet za Njegovo kraljevstvo.
On očekuje prvo mjesto u našem srcu kako bi nam što bolje pomogao. Poslušna vjernost Njegovim zapo¬vijedima, još više: oduševljena ljubav k Njemu i predanost Njegovoj volji jest prvi uvjet da nas ubroji u najvjernije pratitelje.
Dobro netko reče: „Isus je Kralj sa srcem i Isus je Kralj srca. To se očituje u onom kratkom razgovoru između Njega i desnoga razbojnika: 'Isuse, sjeti se kada dođeš u kraljevstvo svoje!' (Lk 23, 42)
Isus odgovara riječima koje izlaze iz njegova srca koje ljubi neizmjerno, rečenicom koja sadrži cijeli Isusov život i njegov odnos prema grješnicima: „Zaista ti kažem, još danas ćeš biti sa mnom u raju!“ (Lk 23,43).
To je najljepša rečenica koju može čovjek grješnik čuti… To bi svatko od nas želio čuti na kraju svoga života. Isus je Kralj srdaca. On je punina života i mira, sreće i ljubavi.
Obnovimo svoju vjeru u Isusa Krista, u njegovo pravo da vlada našim dušama: razumom da prihvatimo nauku koju nam je objavio voljom, usklađujući svoju volju s njegovom svetom voljom, pa i uz cijenu žrtava.
Samo tako možemo reći da smo vjerni podanici njegova duhovna kraljevstva.
Blagdan Krista kralja daje završni smisao zavr¬šetku crkvene godine. Usprkos nevolja i poteškoća na koncu ipak slijedi Kristova pobjeda.
Ovaj blagdan nam naviješta slobodu, nadu, odgovornost prema ovom svijetu i njegovu budućnost. Spasitelj naš Isus Krist je jedini put koji nas vodi k vremenitoj i vječnoj sreći.
Priznajmo svome Kralju Kristu svoju grješnost i recimo mu ponizno: Sjeti nas se u svome kraljevstvu ljubavi i mira, svetosti i radosti. Radi tvoga kraljevstva isplati se živjeti i trpjeti, isplati se vjerovati i moliti kako bismo mogli vječno uživati…
Milosrdni kralj i siromašni dječak
Neki milosrdni kralj idući u šetnju naiđe na jednoga siromašnog dječaka koji je ostao siroče nakon preminulih roditelja. Kralj se sažali nad siromašnim dječakom i povede ga sa sobom u svoj dvor. Tamo ga je preobukao u novo odijelo, nahranio ga i ostavio na dvoru. Također ga je dao i školovati.
Kad je dječak narastao, kralj ga je postavio za svoga dvorjanika, povjerio mu je vrlo važne službe i smatrao ga svojim posinkom. No, umjesto da taj čovjek bude vjeran i zahvalan kralju svom dobročinitelju, on se je stavio na čelo kraljevih protivnika koji su naumili kralja zbaciti s prijestolja i ubiti ga.
Kralj je otkrio njegovu zlu namjeru svoga štićenika koji je po zakonu bio je osuđen na smrt. Kako je kralj bio veoma milosrdan, odlučio je smilovati mu se i oprostiti mu smrtnu kaznu.
Kad je osuđenik došao na stratište, priđe mu kraljev poslanik i reče: „Kralj će ti sve oprostiti i primit će te u prijašnju milost uz jedan uvjet: dakle, odaberi na kraljevu dvoru osobu koju hoćeš, s njom otiđi u jednu tajnu sobu i tu ispovjedi svoje zlo djelo i nakon toga između tebe i kralja zavladat će stara ljubav i povjerenje“.
Doista, tako se je i zbilo, sve se završilo oprostom!
Kralj je naš milosrdni Spasitelj Isus Krist. Onaj zli sluga je čovjek grješnik. Njegova osuda na smrt je vječna osuda u pakao za svaki teški grijeh. Ona osoba iz kraljevskog dvora kojoj je osuđenik priznao svoje grijehe jest svećenik, a tajna soba je ispovjedaonica. Pomilovanje se zbiva po Isusu Kristu, koji je prisutan u sakramentu svete ispovijedi.
Kralj je usrećio bolesnog dječaka
U jednoj je velikoj državi živio vrlo bogat kralj. Svi su ga njegovi podanici mnogo voljeli jer je bio dobar i pravedan. No, nažalost, nije imao djece. U raskošnoj palači okruživao ga sjaj, a u srcu bijaše velika pustoš; nedostajao mu je nježni dječji glas i plač. Kako su godine prolazile, tako su ga zaokupljale teške brige komu će ostaviti svoju baštinu, golemo bogatstvo.
Jednog dana, praćen najboljim strijelcima, pođe u lov. Na proplanku guste šume ugleda neku siromašnu i trošnu kućicu. Kad je zakoračio želeći ući u nju, zastane. Uz ognjište je na trošnoj slamnjači u velikom bunilu ležao dječak koji je imao od deset do dvanaest godina. Uski i siromašni prostor dijelio je sa životinjama koje su bile na lijevoj strani, dok je desna strana bila namijenjena ljudima. Nekoliko ovaca grizlo je travu u jaslama, a među njima je trčkaralo malo bijelo janje.
Kralj naredi da se bolesni dječak odmah smjesti u njegova kola i odveze u dvor. Ispod bolesnikova uzglavlja kralj ostavi vlastoručno pismo i punu vrećicu dukata. Omogućio je dobri kralj bolesnom dječaku najbolju liječničku skrb pa je dječak brzo ozdravio. Veliko je njegovo iznenađenje bilo kad je kraj uzglavlja vidio blagi kraljev pogled. Činilo mu se da sanja. Nije mogao shvatiti kako se odjednom našao u raskošnom kraljevskom dvoru. Kralj ga je s vremenom silno zavolio te ga je posinio i učinio zakonitim baštinikom svoga kraljevstva.
Pravi sin nije mogao pucati u očevo srce
Poslije smrti nekog cimerijskog kralja raspravljala su njegova tri sina tko će oca naslijediti na kraljevskom prijestolju.
I kad je već prijetila opasnost od žestoke rasprave i izgledalo da bi moglo doći i do krvi među braćom, ponudi tračanski kralj Ariofan, da će on pravedno presuditi nasljedstvo. I sinovi su to odmah prihvatili.
Njihovu raspravu okončao je na ovaj način.
Dao je iskopati tijelo njihovog pokojnog oca i objesio ga na jedno drvo. Onda je rekao sinovima: „Kraljevstvo će pripasti onome sinu, koji strjelicom pogodi mrtvog oca u srce.“
Započelo je žalosno i preokrutno strijeljanje mrtvoga oca. Prvi sin pogodi oca u grlo, a drugi u prsa, ali nije se dotaknuo očeva srca.
Red je došao na trećeg sina koji prihvati luk, nape ga kako bi odapeo strjelicu. No kad je podigao oči da dobro odmjeri i nacilja, ugleda mrtvog oca, zgrozi se i munjevitom brzinom rastrga luk i prelomi strjelicu vapijući: „Ja ne mogu to učiniti!“
Tada kralj Ariofan presudi: „Kraljevstvo pripada tebi, jer očinska ljubav kaže, da si ti pravi sin. A krjepost te čini sposobnim za upravljanje!“
Drvo na kojem je bio obješen mrtvi otac jest križ na kome je visio naš Spasitelj Isus Krist, kralj svih kraljeva.
Tri sina jesu ljudi koji svojim grijesima ponovno razapinju Boga, koji je umro za sve ljude i ostavio nam u nasljedstvo kraljevstvo nebesko. A svaki pojedini grijeh jest strjelica koja probija srce raspetog Isusa Krista, Spasitelja svega svijeta.
Moj susret s Isusom Kraljem
Mene nisu kao malo dijete odnijeli na krštenje. Rasla sam u obitelji i društvu u kojemu se Božje ime nije ni spominjalo. Nisam nikoga čula kako govori o Bogu. Jednoga dana ušla sam u crkvu. Svećenik je imao djeci vjeronauk. Upravo je tada govorio o osobi Isusa Krista, koji je Kralj naših duša i srdaca. Cijelim sam bićem slušala. Bila sam oduševljena onim što sam čula i puna čežnje za susretima s Isusom.
Kao jedanaestogodišnja djevojčica primila sam sva tri sakramenta inicijacije: krštenje, pričest i potvrdu te zaživjela novim životom. Od toga dana živim za sve one koji još nisu upoznali Isusa Krista kako bi im se ta radost dogodila, svjesna da i sama trebam uvijek novo otkrivanje kraljevstva Božjega. Za manje od godinu dana tihe molitve za roditelje mama se krstila, a onda su se ona i tata vjenčali. (Mirica, med. sestra)