”Svečani završetak Festivala mladih providonosno je vezan za sjećanje na jedan izvanredni marijanski događaj koji se, prema predaji, dogodio u Rimu 5. kolovoza 358. godine. Što se dogodilo? Dogodilo se da je Djevica Marija, ukazavši se u snu papi Liberiu, zatražila sagraditi jednu crkvu u Rimu u Njezinu čast, na mjestu gdje je toga 5. kolovoza (usred ljeta) pao snijeg. Taj snijeg je zbilja pao, u jeku ljeta, na brežuljku Esquilino u Rimu, gdje je izgrađena bazilika Santa Maria Maggiore, u poslušnosti prema snu pape Liberia.
Koliko događaja milosti, možda običnih, svatko od nas može prepoznati u svome osobnom životu! Stoga u ovoj euharistiji izrecimo naše ‘hvala’ Gospodinu dok uzdižemo našu posebnu prošnju za kraj pandemije kako ne bi uništila nadu čovječanstva u bolju budućnost”, kazao je na početku svete mise mons. Pezzuto, a njegovu homiliju prenosimo u cijelosti.
Upućujem dragi, bratski pozdrav svim sestrama i svoj braći koji sudjeluju u ovoj liturgiji, a posebno dragim mladima nazočnim u Međugorju, na stvaran i virtualan način, za ovaj Festival mladih.
1.Došli smo i ove godine do završnog trenutka Festivala. Ovo je vrlo značajan trenutak, jer ćemo zajedno s euharistijom, u kojoj ste sudjelovali svih ovih dana, na kraju proživjeti i uobičajeni događaj poslanja.
I zaista, intimna radost izravnog susreta s Isusom, koju ste zasigurno živjeli od nedjelje navečer do danas, nužno vas tjera da je uzviknete svijetu, kako bi cijeli svijet sudjelovao u vašoj radosti i vašoj nadi.
Ne može postojati izravno, vjerodostojno i duboko iskustvo Isusa, a da se ne dogodi poticaj i otvorenost poslanju.
Na kraju Festivala vi zaista možete reći: ‘Susreo sam Isusa i sada ne mogu, a da Ga ne navijestim svijetu’.
INTIMNA RADOST IZRAVNOG SUSRETA S ISUSOM, KOJU STE ZASIGURNO ŽIVJELI OD NEDJELJE NAVEČER DO DANAS, NUŽNO VAS TJERA DA JE UZVIKNETE SVIJETU, KAKO BI CIJELI SVIJET SUDJELOVAO U VAŠOJ RADOSTI I VAŠOJ NADI.
I Papa Franjo, u dugoj i lijepoj ovogodišnjoj Poruci mladima u Međugorju, definira Festival upravo kao ‘tjedan molitve i susreta s Isusom’.
Stoga, kao Pastir Crkve i kao Predstavnik Pape u zemlji, u kojoj je Providnost željela očitovati posebnu prisutnost nadnaravnog, osjećam dužnost pozvati vas, posebno vas mlade, na zanos i predanost naviještanja Krista svijetu, ponajprije u vašim kršćanskim zajednicama kojima pripadate.
Posvuda postoji velika potreba za svjedočenjem i navještajem.
Budite velikodušni svjedoci i evangelizatori, također i u odnosu prema Pastirima Crkve, ne samo da bi ih ohrabrili, nego da im i pomognete u izvršavanju njihove uloge razlučivanja što Duh Sveti želi za Crkvu i za svijet. On, Duh Sveti, zapravo je istinski i veliki vodič, koji vodi Crkvu i čitavu povijest čovječanstva do ispunjenja plana spasenja kojega je zamislio Otac i ostvario kroz Isusovu Osobu, djelo i riječ.
2.Čini mi se da iz Papine poruke shvaćam i jedan drugi aspekt: zaista, ‘bogati mladić’ iz evanđelja, u konačnici želi biti ‘vječno sretan’. I tu izvire pitanje: “Što trebam činiti?”
Čežnja mladića iz evanđelja je doseći sreću bez kraja. Zbog toga je on i zabrinut ‘činjenjem’: što moram činiti da postignem sreću bez kraja?
Na kraju je Isusov odgovor, naizgled prilično zamršen, vrlo jednostavan: čini dobro, budi dobar. Ovo, mladi Isusov sugovornik i sam razumije: ne možete imati vječnu sreću bez činjenja dobra, ako nismo dobri.
KAO PASTIR CRKVE I KAO PREDSTAVNIK PAPE U ZEMLJI, U KOJOJ JE PROVIDNOST ŽELJELA OČITOVATI POSEBNU PRISUTNOST NADNARAVNOG, OSJEĆAM DUŽNOST POZVATI VAS, POSEBNO VAS MLADE, NA ZANOS I PREDANOST NAVIJEŠTANJA KRISTA SVIJETU, PONAJPRIJE U VAŠIM KRŠĆANSKIM ZAJEDNICAMA KOJIMA PRIPADATE.
Međutim, koje je dobro potrebno činiti da bi bili dobri?
Evo nekoliko prijedloga u tom smislu, u svjetlu Poruke Pape Franje:
-biti stalno u prijateljstvu i zajedništvu s Onim koji je Vrhovna Dobrota, odnosno s Bogom Ocem, Sinom i Duhom Svetim. Ne činiš ti sam sebe dobrim, nego Vrhovna Dobrota, odnosno Bog je taj koji te čini dobrim. Samo svojim snagama nikada ne bi uspio biti dobar i činiti dobro. Stalno prijateljstvo i zajedništvo s Bogom gradi se i održava molitvom, sakramentalnim životom, osobito Euharistijom i Sakramentom Pokore te življenjem Božjih Zapovijedi.
-Drugi važan prijedlog Pape Franje, u svjetlu ulomka o ‘bogatom mladiću’, Isusove su riječi: “Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu.”(Mt 19,21).
Ovaj Isusov poziv obično se tumači kao potreba za odricanjem. Međutim, Isus ne poziva da se odreknemo jedne stvari kako bismo dobili drugu, možda još bolju. Ovo nije: ‘ja tebi, a ti meni’ (do ut des). Ne sklapa se ugovor s Bogom: ja ti dajem ovo, a onda mi ti moraš dati drugo, kao nagradu.
Bog želi da se naš odnos s njim temelji na ljubavi i kao izraz ljubavi, prije svega prema Njemu, a zatim i prema bližnjemu.
Stoga, ‘idi, prodaj što imaš’ nije slabljenje osobe i ljudskog dostojanstva, nego njegovo jačanje, kao izraz – kroz prividno odricanje – od potpunog i besplatnog darivanja svoga bića ljubavi. Drugim riječima, kako Papa Franjo kaže u svojoj Poruci: „Isus traži (od tog mladića) da ostavi ono što otežava srce i priječi ljubav. Ono što Isus predlaže nije toliko čovjek lišen svega, koliko čovjek slobodan i bogat odnosima“ s Bogom i braćom. I Papa Franjo dodaje: „Naše previše imati i previše željeti guši srce i čini nas nesretnima i nesposobnima za ljubav…“ Stoga, „Slijediti Krista nije gubitak, već neprocjenjivi dobitak. Dok se odricanje na koje smo pozvani, tiče prepreke koja priječi putovanje.“
BOG ŽELI DA SE NAŠ ODNOS S NJIM TEMELJI NA LJUBAVI I KAO IZRAZ LJUBAVI, PRIJE SVEGA PREMA NJEMU, A ZATIM I PREMA BLIŽNJEMU.
Dragi mladi prijatelji i vi, manje mladi, životni program koji nam predlaže evanđeoski ulomak o ‘bogatom mladiću’ i na koji nas Papa Franjo, nadahnut njime, poziva ostvariti, vjerojatno pobuđuje u vama – kao i u meni – osjećaj zbunjenosti zbog zahtjevnosti toga puta. Nameće nam se pitanje: tko je u stanju provesti u djelo taj nauk?
Umjesto toga, sam Papa nam doslovno u svojoj Poruci kaže: „Nemojte se obeshrabriti poput bogatog mladića iz evanđelja; umjesto toga, usmjerite svoj pogled prema Mariji… i povjerite se Njoj, koja se, sa svojim ‘Evo me’, bezuvjetno odazvala Božjem pozivu … Gledajmo u Mariju kako bismo pronašli snagu i primili milost koja nam omogućuje reći naše ‘Evo me’ Gospodinu.”
Cijela Crkva, zajedno sa svim ovdje nazočnim Pastirima, sve vas povjerava majčinskom zagovoru Djevice Marije. I svi mi, pobožno se stavljamo pod zaštitu Njezinoga plašta, snažno je moleći da prihvati našu molitvu i dođe u pomoć svim našim potrebama. Amen.
