Razmišljajući o četvrtom žalosnom otajstvu padne mi na pamet dan kad sam zadnji put rekla Bogu da nemam vremena za molitvu. Bilo je to par dana prije nego sam se svakodnevno uspinjala u bolnicu svojoj, na smrt bolesnoj majci.
Dok sam doma klečala pred Djetetom u jaslicama, gurnem slučajno koljenom ogradu i srušim Marijin kip. Ne razbije se, nego padne na Isusovo čelo i u potpunosti upriliči lik Marije, Majke i Bogorodice. One koja iznad svega ljubi svog Sina.
Uvijek sam mislila da za svetost mora postojati preduvjet. Ono, kad za neku osobu kažeš, lako je njoj ona to posjeduje genetski, rođena je s tim.
Nekada prije su se muškarci koji ne piju, ne puše, ne psuju, a idu dnevno na misu, smatrali slabićima.
Voli Boga u zori i u suncu. Gledaj ga kako razgrće oblake i umiva se.