Pravi muškarac je bio onaj koji bi pustio brk, udario šakom o stol, isprsio se i izbacio dikoju psovku. U gostionicama bi bio čest gost i dolazio kući kada mu se prohtije.
Gledale su u ovakvog muškarca žene koje su još u ranijoj životnoj dobi noćima bježale od kuće u neprimjerenoj odjeći. Htjele su se svakako udati za “pravoga” ili samo – udati se.
Bilo je dakako i onih muškaraca koji su bili u strahu Božjem, zbog usjeva od kojih su živjeli. Ovisili su o Gospodaru vremenske prognoze, te molili u suši da im pošalje kišu.
Naravno, molili su kradom od ovih naprasnih, da im se ne oduzme ova svjetovna muškost, koja se od njih, itekako zahtijevala. U vremenu iščekivanja da dozriju plodovi, malo bi izmicali, ali većinom su bili svijetu vjerni do kraja.
Uvijek se društvu nametalo isto pitanje: Tko su zapravo slabići, a tko stupovi vrijednosti društva? Moderni, liberalni muškarac s jedne strane ili primitivni slabić s druge strane.
Uzet ću za primjer bl. Ivana Merza, svetog muškarca, koji u svojim spisima kaže ovako: „Sam osjećam da me se ne znam kako inteligentan čovjek nikada ne bi mogao tako dojmiti kao čisti. Ovo mi potvrđuje istinitost kršćanskih moralnih načela. Čistoća i vječno čistoća, treba da je geslo.“
Vjerujem da je svaka djevojka opisujući mladića za kojeg bi se udala, uz razne epitete kojim bi ga opisivala dodavala i one vezane za sigurnost, zaštitu, očinstvo, junaštvo i vjernost…Zašto? Jer je to Bog zamislio da bude tako.
No, kako se ljudska zamisao razlikuje od Božje, tako čovjek nije baš zamislio da i on sam mora imati iste vrijednosti kao i onaj koga traži… Uvijek je lako iskati od drugog, a teško davati od sebe. No, vrijednosti su uvijek iste, a moda se mijenja…
Treba se dakle odlučiti, za vrijednost ili modu.
Danas brkovi malo jesu, malo nisu u modi. Piju, puše i psuju jednako žene i muškarci. Polja i vinograda više nema.Vojne obuke nema. Moderni muškarac se nema više za što brinuti, osim za vlastito tijelo i lice. Bog mu više ne treba. Sve što mu treba, može s malo pameti i vlastitim snagama izboriti – misli.
Traži on u ženi onaj iskon, što mu duša nalaže, no zamagljuje mu se vid nečistim mislima, pa ga vanjska ljepota vodi, jer nema više Boga u blizini.
U tim mislima, nađe on sebi moćnu ženu, nalik onoj s naslovnice. Svi mu zavide na njenom stasu propisanih dimenzija. Odvede ga ona na modnu pistu i pretekne ga u njegovoj sljepoći, te preuze vlast nad njime.
Dok se izvija u oskudnoj odjeći pred svijetom koji joj udvara i nagoni ostale muškarce da se bore sa grijehom požude u sebi, njen muškarac ima samo dva zadatka – donijeti novce i prošetati psa.
No oboje oni žive u liberalnom svijetu, moderni su i socijalno osjetljivi ljudi. TV humanitarci, ljubitelji tuđe djece i vlastitih životinja. Kad dosade jedno drugome, rastat će se civilizirano, ostati prijatelji i dalje poput zaraze prenositi svijetu svoju ispraznost, bez počinka. Ljubav im nažalost ostade sakrivena. Oni su ljudi scene, mode i kalupi televizijske sapunice.
Nasuprot njima je ova svjetska nepoznanica, primitivni slabić koji moli, neovisan o svijetu, a potpuno predan Bogu. Sve što radi s Bogom radi.
Dopadne njega nekako uvijek i žena koja je izmoljeni dar Božji. Koju svijet gleda kroz dušu, jer jedino mu je duša na njoj otkrivena, duša muževa, i duša Stvoritelja njena.
Ne zanimaju nju ni crveni tepisi, ni oskudna odjeća. Ne bori se ona s mužem za vlast. Zna da se Isus dao razapeti za Crkvu i opet će u njenom mužu za nju. Ako je spasio Crkvu i njenu obitelj će, misli. Mirno ona spava i ne brine. O njenom snu brinu dvojica, njen muž i Isus u njenom mužu. Pegla ona rado i moli dok čisti i ne razmišlja o ljubavnici, jer čistog nađe. Svijet je zove služavkom, a muž je postavi za kraljicu svog doma.
Ovaj muškarac ima puno zadataka i nema kad biti lijep. Nema ga na sceni, ni modnoj pisti, a svijet mu je pod nogama.
Sjeda on svaku večer na čelo stola, uzima svoje oružje i počima boj: Vjerujem u Boga Oca svemogućega…i umoran počiva.
Ovaj, u jednostavno odjeven muškarac, upozna Ljubav i ne htjede nikud od nje. Slatki su plodovi s ovoga stabla. Uživaju u njima generacije nakon njega.
Kojeg onda, djevojka da izabere za životnog druga? Primitivnog slabića ili modernog manekena?
Nemojte reći, tako divni ne postoje. Otac laži vam upravo to sugerira. Itekako postoje, ima ih više nego drugih, ali su sakriveni svijetu požude. Oni su čuvari obitelji i vitezi ženske časti.
Za njih sresti, treba se prikladno obući, doći podno križa i pitati Mariju. Ona ih sve pozna, jer njoj se prvoj obraćaju.
Anela Todorić
