Gospi Sinjskoj
Svakim danom toplije te molim i sve žarče, Gospe Sinjska, volim.
Kad pred Tobom na koljena padam, Tvojoj svetoj milosti se nadam.
Zemske brige nestaju bez traga. Dok me štitiš, Majko moja, draga!
Čim se uzdah iz mojega srca vine, Ti me tješiš, Djevo, sa visine.
Kad pred Tvojom divnom slikom stojim, Zla nikakva više se ne bojim.
U podnožju Tvojega oltara. Duša mi je puna svetoga žara.
Čuješ uzdah i molitvu vruću, Ti si izvor mojemu nadahnuću.
Više dijeliš nego li sam vrijedna, bez Tebe sam nevoljna i bijedna.
Ti ćeš, Gospe, kroz nebeska vrata, uvesti me do svog Sina zlata.
Siplješ milost kao rosu s neba, svim pomažeš kome pomoć treba.
Pogledaj me, dobra Majko moja! Tuđinka sam, al‘ kći vjerna Tvoja.
Daj da sebi više ne pripadam, nek svu volju prelomim i svladam.
Vršim uvijek volju tvoga Sina, mila Gospe, s cvjetićem od Krina!
Ti me vazda moćnom rukom vodi, čun moj morem nebeskim nek brodi!
Daj prikaži u tvog Sina ruke; patnje, suze, nevolje i muke.
Svaku miso, svako moje djelo, moju dušu, žarko srce cijelo!
Više ne znam što bih mogla dati. Sve što imam uzmi slatka Mati.
