Priča se najviše o tome što ćemo u se i na se staviti, pa tko ovih dana boluje ili je već umro, prate se vijesti pretežno depresivne redovito, radio ili tv naizmjenice gore skoro stalno, a nekada čak i zajedno; da, molimo se tu i tamo, osobito prije i poslije jela, ali bez potrebne sabranosti i žara; pa onda kukamo kako nam je, a kako se prema Bogu i darovanom životu odnosimo, još i dobro nam je; ma obratimo se dok je vrijeme, vječnost samo što nije, jer nije bit života u iću i piću, u prolaznom i ispraznom užitku i uspjehiću, nego u molitvi, žrtvi i radu za spas duše svoje i tolike braće moje; a na kraju što reći nego molitvu iz dna duše izreći:
OPROSTI NAM I POMOZI MILOSRDNI BOŽE DA SE OD SRCA POKAJMEO I TEBI POTPUNO PREDAJEMO; DOBROTA TVOJA NEKA ZLO POBIJEDI DA TEBI I JEDNI DRUGIMA BUDEMO BOLJI ŽIVEĆI PO TVOJOJ SPASONOSNOJ I JEDINO ISTINSKI USREĆUJUĆOJ VOLJI! Amen!
