Predivna molitva jedne redovnice
Majka Krucifiksa znala je reći: «Ako tko želi da mi se pridruži u ovom gnijezdu, neka izbaci iz svog srca sve ljubavi koje se ne odnose na Boga». Ti, koji si Bog vjeran, ne gledaj na moje nevjere, nego mi podari milost ustrajnosti da do kraja ostanem vjerna Tvome pozivu. Majka Utemeljiteljica duboko je živjela i uronila u smisao siromaštva, ponajprije siromaštva duha. Samo prazno srce možeš Ti, Bože, ispuniti. U srcu prepunom svega i svačega za Tebe nema mjesta.
Pomozi mi da moje srce za Tebe, moga Spasitelja, bude ugodna štalica, da poput Majke Krucifikse uronim u sva tri čuda Tvoje ljubavi – jaslice, križ i euharistiju.
Znam da nikada neću do kraja shvatiti taj misterij, zato Te molim da očistiš moje srce od svake nečistoće. Nastani se u mome srcu, Isuse, da mogu rasti do one punine koju si za mene odvijeka odredio. Ti koji si rekao: „Bdijte i molite“ (usp. Mt 26,41), pomozi mi da u mojoj svjetiljci nikada ne ponestane ulja vjernosti.
Svoje srce želim danas rasprostrijeti pred Tobom, u skrovitosti i tišini svoje duše – pred Tobom, živim Bogom u maloj hostiji. Dok klečim pred Tobom, priznajem Ti svoje ograničenosti, padove i grijehe koji me udaljuju od Tebe. Pomozi mi da Te zavolim onom ljubavlju kojom Ti ljubiš mene.
Oblikuj me poput gline i onda kad ne razumijem i ne vidim smisao toga. Ti si jasno rekao: „Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan“ (Mt 10,38) i "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje" (Lk 9,62). Služenje, molitva, rad, susretljivost, bezuvjetno praštanje, iskrenost... sve to treba biti utkano u moju svakodnevicu kako bih mogla kročiti ovom zemljom putem kojim si Ti kročio. To je put do Vječnosti – put poniznosti i poslušnosti u predanju Tebi kojim je prošla i Majka Krucifiksa, sve do blaženog gledanja Tebe licem u lice. Bez tebe, Isuse, ne mogu učiniti ništa. Tvoja čežnja za mnom neizmjerna je. Ispuni me snagom svoga Svetoga Duha na putu posvećenja i predanja Tebi.
Ti nisi obećao život bez križa, ali si obećao da ćeš ostati sa mnom do kraja. Pozvao si me da rastem tamo gdje sam posijana slijedeći Te izbliza. Pozvao si me kako bi imao gdje glavu nasloniti, kako bih bila tvoj anđeo utjehe i ohrabrenja za sve one koji to nisu. Oprosti mi što se prečesto oslanjam samo na svoju narav, a premalo na Tvoju milost. Zato i padam prije nego što i pomislim da ću posustati.
Oprosti, Isuse! Pomozi mi ljubiti druge ljude kao što Ti ljubiš mene. Pomozi mi graditi zajedništvo. Majka Krucifiksa shvatila je radikalnost Tvoje ljubavi i to pokazala čineći drugima onako kako bi to za Tebe učinila. Ona je shvatila da je poziv zahtjev na radikalnost do kraja, na ustrajnost u ljubavi do križa, do razapinjanja, do boli. Ta Ti si sam otišao do ludosti umiranja iako si se osjećao napuštenim i od samoga Oca. Možda nikada neću moći razumjeti Tvoju ljubav, ali ja vjerujem u Tvoju ljubav. Da nije te ljubavi, zar bi mogao reći u onim stravičnim mukama s drva križa: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine“? Sada shvaćam da poziv nije bajka, nego surova svakodnevica rasta u svetosti. To je put svakoga koji se radikalno opredijeli za Krista ne osvrćući se natrag. Za Tvoju se ljubav isplati! Ti si Kriste Svjetlo koje raspršuje svaku tamu. Vjerujem u to Svjetlo i kad ne vidim njegov tračak. Vjerujem u Tvoju prisutnost i kad ne osjećam Tvoju toplinu. s. Tajana Hrvatin
