Molitva svetoga Bonaventure Blaženoj Djevici Mariji Žalosnoj

Djevice Žalosna, koji to jezik može izreći i koji um spoznati neizmjernost Tvoje boli? Ti, koja si bila prisutna i koja si sudjelovala u muci svoga Isusa, svojim si očima gledala ono blagoslovljeno i presveto Tijelo koje si djevičanski začela, nježno dojila, blagošću u krilu nosila i cjelivala ljubavlju, to si Tijelo vidjela razdirano bičevima, izbodeno trnjem, izudarano trskom, izloženo pljuskama i udarcima. To si Tijelo vidjela probodeno čavlima i pribijeno na križ, Tijelo koje visi onemoćalo i sve beživotnije. Vidjela si ga izvrgnuta svakovrsnomu izrugivanju i – na kraju – napojena žuči i octom. Vidjela si i dušu svoga Isusa! Očima duha vidjela si božansku dušu ispunjenu svakom gorčinom, čas potresanu duhovnim drhtajima, čas pritisnutu tjeskobom, čas u smrtnoj borbi, čas uznemirenu, čas uronjenu u bol i tugu, dijelom zbog gorkoga tjelesnog trpljenja, dijelom zbog žarke želje da ozdraviš čast ranjenu grijehom, a dijelom zbog sućuti prema Tebi, preslatka Majko. Milosrdno gledajući Tebe, koja si stajala kraj križa, on ti se obratio blagom oproštajnom riječju: „Ženo, evo ti sina.“ Tako je tješio Tvoju tjeskobnu dušu, znajući da si bila probodena mačem sućuti, dublje nego da je bilo ranjeno Tvoje tijelo. , Marijo, premilosrdna Majko, svrni pogled na presvetu odjeću svoga ljubljenog Sina, otkanu ljepotom Duha Svetoga u tvome presvetom tijelu, i moli za nas koji se Tebi utječemo radi oproštenja, kako bismo bili dostojni da nas Gospodin poštedi vječne osude. Amen.