Oj, nediljo, cvite pribijeli Oj, nediljo, cvite pribijeli, ko no ruža kad zabijeli.
A ja vidim šta ti radiš, ili sidiš ili pišeš ili ono čudo gledaš di džudije Boga biju, slavnu krunu skidivaju, a trnovu navijaju.
Doklen drvca dopiraše, slavna krvca propadoše, a kamenja raspadoše. Tu cvige rastijaše, tri anđela salazaše, pa to cviće rastijaše, u tri kite iskitiše. U vinčiće izvezaše pa prid Boga donesoše.
Sam Bog sjedi, Isus sjedi, Isus progovara:
‘Ko bi ove tri molitve govorio, tri bi duše sahranio. Prvu dušu oca svoga, drugu dušu majke svoje, treću dušu istu svoju. Sine Božji budi faljen u sve vijeke vjekova. Amen.
