Na papiriću se nalazi nepotpisani tekst: "Danas se popni u visinu koliko god možeš, a Bog će ti doći ususret ostatak puta." To je citat kojem pribjegavam kada osjetim emocionalnu tamu - depresiju. Za mnoge od nas ova tama je stari prijatelj, Crni pas o kojem je govorio Winston Churchill, ili sezonski osjećajni poremećaj.
Dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja (DSM) prikazuje kliničke definicije depresije i opisuje duhovne tame o kojima i Sveti Ivan od Križa piše u svom djelu Mračna noć duše. Bez obzira kako ste došli u stanje depresije, ključ za obje vrste mračnog stanja je „posegnuti“.
Stanje tame i depresije nije praznina, već prostor prepun ideja pred kojima smo trenutno slijepi. Kad pokušavamo ići sami naprijed, često bivamo previše umorni da izbjegnemo padove i na kraju podlegnemo valovima očaja.
„Posegnuti“ nije intuitivan pokret kada potonete psihološki i / ili duhovno u depresiju. Iako smo naučeni kako je depresija okretanje leđa Bogu - što je grijeh - postoji još jedan element koji se često previđa. On proizlazi iz pravila svetog Benedikta: "U svim stvarima neka se proslavlja Bog!".
U nedavnoj ispovijedi, kada sam bio u razdoblju depresije, svećenik mi je pružio vrlo specifičnu pokoru: Morao sam pročitati odlomak iz Evanđelja u kojem Isus hoda olujnim morem, a Petar se boji (Matej 14, 30-31), a zatim razmisliti o trenutku kada Petar očajnički pokušava posegnuti za Gospodinom - one sekunde prije nego što ga je Isus uhvatio za ruku.
Za Petra je to bio mračan trenutak pun sumnje, a njegova vjera se poljuljala. Bio je to i intuitivan odgovor jedne osobe koja fizički tone - posegnula je, pokušavajući se uhvatiti bilo čega što bi joj spasilo život.
Pokajanje koje mi je svećenik zadao trebalo je učiniti da meditiram. Bila je to metafora za mene da i ja posegnem za psihološkom i duhovnom Kristovom rukom. Iznenadilo me je koliko brzo vaš instinkt da duhovno preživite ispunjava želju za fizičkim životom kad ste iscrpljeni i u dubokoj vodi.
Siguran da bi me Gospod uzeo za ruku i da se zato ne bih utopio, često sam molio ovu molitvu, ponekad čak i tri puta zaredom:
Molitva nakon pričesti od Sv. Oca Pia iz Pietrelcine
Ostani sa mnom, Gospodine, jer mi je Tvoja prisutnost potrebna, da Te ne bih zaboravio. Znadeš kako Te olako napuštam. Ostani sa mnom, Gospodine, jer sam slab i potrebna mi je Tvoja jakost, da ne bih padao tako često. Ostani sa mnom, Gospodine, jer Ti si moj život, i bez Tebe mi nedostaje revnosti. Ostani sa mnom, Gospodine, jer Ti si moje svjetlo, i bez Tebe sam u tami. Ostani sa mnom, Gospodine, i obznani mi Svoju volju. Ostani sa mnom, Gospodine, kako bih mogao čuti Tvoj glas i slijediti Te. Ostani sa mnom, Gospodine, jer Te želim puno ljubiti i uvijek biti u Tvome društvu. Ostani sa mnom, Gospodine, ako želiš da Ti budem vjeran. Ostani sa mnom, Gospodine, jer, koliko god da mi je duša siromašna, želim da ona bude mjesto utjehe za Tebe, da bude gnijezdo Ljubavi. Ostani sa mnom, Isuse, jer kasno je i već će večer; život prolazi, a smrt, sud i vječnost se približavaju. Moram obnoviti snage, kako ne bih zastao na putu, i zbog toga Te trebam. Kasno je, i smrt se približava. Osjećam tminu, napasti, suhoću, križ, žalosti. O, kako Te trebam, moj Isuse, u ovoj noći izgnanstva! Ostani sa mnom večeras, Isuse, u životu sa svim njegovim pogiblima, trebam Te. Dopusti mi prepoznati Te, poput Tvojih učenika, u lomljenju kruha, kako bi euharistijsko pričešćivanje bilo svjetlo koje će odagnati tamu, snaga koja me podupire, jedina radost moga srca. Ostani sa mnom, Gospodine, jer, u času svoje smrti, želim ostati sjedinjen s Tobom, ako već ne po Pričesti, a ono makar po milosti i ljubavi. Ostani sa mnom, Isuse; ne molim za božansku utjehu, jer je ne zaslužujem, već Te molim za dar Tvoje Prisutnosti, to da! Ostani sa mnom, Gospodine, jer tražim samo Tebe, Tvoju Ljubav, Tvoju milost, Tvoju volju, Tvoje srce, Tvoj Duh, jer Te ljubim i ne tražim druge nagrade doli ljubiti Te sve više i više. Snažnom ću Te ljubavlju svim srcem ljubiti dok sam na zemlji i nastaviti ljubiti Te savršeno kroza svu vječnost. Amen.
Depresija je bitka, a za neke je i križ koji se nosi cijeli život. Njegovo nošenje na najbolji mogući način na koji možemo dok istovremeno tražimo pomoć, dovodi nas do dublje zrelosti vjere – koju, poput većine vrlina, nije lako slomiti. Margaret Rose Realy, OBL. OSB.
it.aleteia.org/Prijevod:medjugorje-info.com
