Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom.
Sluga moj pravedni opravdat će mnoge, i krivicu njihovu na sebe uzeti.
Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu, i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince."
Ova Pjesma o Sluzi Patniku iz Knjige proroka Izaije (Iz 53, 10-12), jasno pokazuje kako se svaka ljudska patnja s Kristovom mukom našla u novom položaju.
Samo Bogu predano Srce, uronjeno u svu misteriju Kristove muke i otkupljenja može poput Joba predosjećati njegove riječi „Ja znadem dobro: Moj Izbavitelj živi". Prema ovim dubinama i vječnim istinama valja nam usmjeriti sve naše osobne patnje, i patnje naših bližnjih koje nam upravo bez Kristove otkupiteljske patnje na Križu ne bi mogle objaviti puninu svojega značenja. Poslušni Sluga, poslušan do smrti na Križu, nije došao da mu služe, nego da on služi i dadne svoj Život kao otkupninu za mnoge.
Tog Poslušnog Slugu – Slugu Patnika navijestio je prorok Izaija. U slobodnoj i postojanoj poslušnosti, uvijek vjeran naumu Božje Ljubavi, naša Raspeta i Uskrsla Ljubav Krist predaje se trpljenju i smrti. U Kristovoj Muci i Križu nije se samo trpljenjem izvršilo otkupljenje nego je otkupljena i sama ljudska patnja. Koji su to uistinu ogromni misteriji, našem umu nedokučivi. Ljubav naša Krist, bez ikakva osobnoga grijeha, uzima na sebe „sveukupno zlo grijeha".
Upravo iskustvo toga zla odredilo je neusporedivu mjeru Kristove patnje koja postade cijenom otkupljenja. Naš je Otkupitelj trpio umjesto čovjeka i za čovjeka, stoga smo uistinu svi pozvani da sudjelujemo u onoj patnji po kojoj se izvršilo otkupljenje. Naša Raspeta i Uskrsla Ljubav Krist svaku je ljudsku patnju uzdigao na razinu otkupljenja. Baš zato i svaki čovjek u osobnom trpljenju može postati sudionik otkupiteljske Kristove patnje. Ljubimo te i klanjamo ti se Raspeta Ljubavi naša......što si svojim svetim Križem otkupio svijet!
