Šutnja je domovina riječi. Šutnja daje riječi plodnost i snagu. Mogli bismo čak reći, riječi su zato da otkrijemo tajnu Šutnje iz koje dolaze. Treba li riječ uroditi plodom, mora biti izrečena iz Otajstva budućega svijeta u ovaj sadašnji svijet. Uistinu je ispravno smatrati svoj put u Šutnju pustinje prvim korakom u budući svijet. Riječi koje dolaze iz tog svijeta mogu donijeti plod zato jer ih je ondje ispunila snaga Božje Šutnje.
Šutnja je plodonosna. Ona rađa trima temeljnim Plodovima koji potvrđuju da je Šutnja Otajstvo budućega svijeta i predokus Vječnosti.
Prvo – Šutnja čuva Oganj koji gori iznutra. Nije li nam nakon dugih rasprava uvijek gorak okus u ustima? Ne osjećamo li se isprazno svaki put kad drugima do u tančine pokušavamo izreći titraje svoje Duše? Kome da objašnjavamo iskustvo Srca, kad je to iskustvo intima neizrecivog? Nije li i Marija sve događaje pohranjivala u svom Srcu? Čuvati svoje Srce, i paziti kome se povjeravamo, mudro je, ta nismo Srce našli na cesti. Čuvati Šutnjom Oganj svoje Duše jedini je način za izdržati.
Drugo – bogatstvo Šutnje uči nas pravoj Riječi, a to je Božja Riječ. Sve velike stvari, sve genijalne ideje, nastaju u Tišini. U Tišini Šutnja govori i tek se tada može čuti Ljubljenoga. Dubina takvoga govora je neizmjerna jer prožima sve aspekte života. U takvoj komunikaciji s Ljubljenim, Duša se odgaja, odmara, hrani i svijetli. Nema tog izvanjskog što Srce tada može odmaknuti od budnosti.
Treće – Šutnja od nas čini ljude razlučivanja. Iako je ovo Istina, često nam baš tada ostaje patnja nemoćnoga gledanja prokletstva tuđih sloboda. Tada postajemo itekako svjesni činjenice da je Sloboda nekome blagoslov, a nekome prokletstvo. Ta ni Bog neće, ako čovjek neće. U razlučivanju ovo postaje dio tebe i pretvara se u patnju nemoćnoga gledanja.
Što ću s ispraznim riječima? S čime da ih prispodobim? Svrha udice je da ulovi ribu, kad se riba ulovi zaboravlja se na udicu. Zamka za zeca ima cilj uhvatiti zeca, kad se zec uhvati zaboravlja se na zamku. Svrha riječi je da posreduje misli, kad se misli shvate zaboravljaju se riječi.
Gdje ću naći čovjeka koji je zaboravio riječi? To je jedini s kim bih želio razgovarati!
