Za neke ljude odmor je ljenčarenje na plaži; za druge je to prilika za otkrivanje stranih kultura ili novih kuhinja. Spadam u veliku skupinu ljudi koji ne mogu zamisliti ljeto bez dobrih planinarskih cipela, ruksaka i planinarenja, piše Agnieszka Huf za Aleteiu.
Budući da još nisam iskusan planinar, biram niže planine i lakše rute. No, sa svakim vrhom na koji se popnem, sve više shvaćam da se mnogi savjeti koje dobivam na planini od svojih iskusnijih prijatelja mogu uspješno primijeniti iu nizini, suočavajući se s izazovima svakodnevnog života.
Evo ih:
1. Priprema
Prije odlaska na planinu obavezno pogledam kartu planine i planirane rute kojom ću planinariti, pripremim hranu, vodu i nešto što me može zaštititi od kiše (čak i ako ne vidim nijedan oblak) i napunim svoj telefon. Ne mogu biti sigurna da će mi sve ove stvari zatrebati ili da će mi zaista biti i od velike pomoći, ali je sigurno da se, ako ih ne pripremim, odlazak na planinarenje može pretvoriti u katastrofu.
Kada započinjete nešto novo (posao, način ishrane, veza itd.), isplati se napraviti potrebne pripreme. Istražujte što je više moguće, čitajte o tome i razgovarajte o tome. Sve ovo će vam pomoći da se osjećate sigurnije na svom životnom putu.
2. Nosite samo ono što vam stvarno treba
U planinama se svaki kilogram viška može činiti kao da je najmanje pet puta teži. Dok punim ruksak, svaki predmet pogledam tri puta, procjenjujući mogu li bez njega preživjeti nekoliko dana. U konačnici, biram samo ono što je prijeko potrebno.
Na isti taj način je dobro s vremena na vrijeme pregledati svoju „životnu prtljagu”. Provjerite koje su predrasude i stereotipi teški kao olovo. Opterećuje li vas možda velika potreba za oprostom koja vam stvara strah i tjeskobu? Želite li stvarno nositi sav ovaj teret na svojim leđima?
3. Idite svojim tempom
U početku sam si zadala cilj držati korak sa svojim kolegama planinarima što je na mene djelovalo potpuno obeshrabrujuće. Nakon prvog strmog uspona, uspuhala sam se kao lokomotiva, proklinjući svoju odluku da krenem tim putem. Sve se promijenilo kada sam počela hodati tempom koji je odgovarao mojim sposobnostima. Zahvaljujući ovoj promjeni, svaki sljedeći uspon bio mi je radost, a ne kušnja.
Sjetim se toga svaki put kada promatram nekoga za koga znam da je postigao cilj koji i ja sanjam postići jednoga dana. Izgubiti koji kilogram, naučiti novi jezik ili trčati 10 kilometara: Sve će biti lakše ako se prestanete uspoređivati s drugima.
4. Djelujte usprkos strahu
Pogled na lance koji pomažu u usponu uz strme stijene, ljestve preko slapova ili zvuk oluje koja se približava... Te me stvari preplavljuju strahom i nude mi jednostavno rješenje: ne činiti ništa. Sjediti i čekati. Samo... zašto? Tlo neće odjednom postati ravno i olujni oblaci se neće razići u tren oka. Nema smisla čekati da strah prođe.
Ostaje samo jedna opcija, a to je ići naprijed usprkos strahu. Pažljivo, promišljeno, ali naprijed. Ponekad izazovi svakodnevnog života izazivaju slične strahove, pogotovo kada moramo učiniti nešto novo. Ali umjesto da čekate da se prestanete bojati, jednostavno počnite raditi ono što trebate. Malo po malo i strah će nestati, a da toga niste ni svjesni.
5. Procijenite svoje mogućnosti
Iako vam hodanje usprkos strahu omogućuje pomicanje granica, dobro je zapamtiti da nije sve moguće. Budući da se trenutno pripremam za uspon na jednu planinu, ovo nije vrijeme da se počnem penjati na drugu. Ako fizički još ne mogu izdržati planiranu rutu u trajanju od 9 sati, nema smisla uputiti se na onu od 12 sati s teškim ruksakom.
Tako je isto i sa obavezama u svakodnevnom životu. Ima li smisla preuzimati dodatne obveze na poslu, iako jedva ispunjavam svoje trenutne? Ili da platim članarinu u teretani s tri posjeta tjedno kad imam jedva jedno slobodno poslijepodne? Preispitajte se i procijenite vlastite mogućnosti u određenom trenutku da biste sami sebe poštedjeli dodatnog stresa i nervoze.
6. Zastanite i pogledajte oko sebe
Ako trčite vrtoglavom brzinom samo da što prije stignete do cilja, lako je propustiti najljepšu stvar na planinama: pogled. Trenutak u kojem se, između stabala, otkrije prekrasna panorama, možda se više neće ponoviti!
Kada se suočimo sa novim zadatkom uglavnom smo usredotočeni na stjecanje novih vještina ili na samu provedbu plana. Ali s vremena na vrijeme je potrebno zastati kako bismo uhvatili dah i zapitali se čini li nas ono što radimo sretnima? Možda ćete se iznenaditi kada otkrijete da stremite nečemu što vam je već nadohvat ruke.
7. Provjerite jeste li na pravom putu
Ponekad mi se dogodi da planinareći naiđem na slabo označene staze. Npr. na križanju ne bude nikakvog znaka; ili staza koja je široka i prohodna odjednom postane uska, a da to nisam ni shvatila. Dok hodam zamišljena, ponekad tek nakon nekoliko stotina metara shvatim da već dugo nisam vidjela nikakvu oznaku na stazi, a vraćanje unazad i ponovno traženje pravog puta oduzima dragocjenu energiju.
Zato je, prilikom obavljanja zadataka, dobro s vremena na vrijeme provjeriti jeste li doista na pravom putu. To će pomoći da izbjegnete one situacije u kojima napravljenu grešku morate opravdavati govoreći: „Mislio sam da radim kako treba”.