Sv. Pavao se kao kršćanin nije uklapao u društvo pa je postao meta progona, iako – to se odnosilo na cijelu Crkvu. Rimske vlasti smatrale su kršćane nerazumno tvrdoglavima. U međuvremenu, kršćani nisu mogli biti sretniji. Njihova nova vjera ih je oslobodila. Odjednom je život dobio smisao. To je izvanredan primjer nepravedne kritike i nerazumijevanja, piše Aleteia.
Neshvaćeni sveci
Sveci su često bili neshvaćeni. Neki su svoj smiraj pronašli u pustinji kako bi bili sami s Gospodinom. Mnogi su radije odabrali smrt nego brzu i jednostavnu žrtvu idolu. Djevice mučenice su pogubljene jer su odbijale brak sa starijim, nekršćanskim muškarcima. Ovi izbori pokazuju dobro obrazložene i namjerno odabrane prioritete. Kršćani biraju kako će živjeti na temelju racionalnog skupa uvjerenja; odbaciti ih kao nerazumne ili kao one koji pate od lošeg mentalnog zdravlja je stoga sasvim pogrešno.
Rimljanima je bilo lakše nazvati Pavla ludim nego razmišljati trebaju li i oni slijediti Krista. Slično tome, lakše je odbaciti svetog Antuna iz pustinje kao ekscentrika, ili označiti svetu Tereziju iz Lisieuxa i svetog Franju Asiškog kao naivne, ili svetog Ivana Vianneya kao neinteligentnog, nego ispitivati vlastito duhovno stanje. Sveti Ivan od Boga se obratio kada je imao 40 godina i nakon toga je počeo djelovati s tako ekstremnom kršćanskom pokorom zbog čega su ljudi pomislili da je doživio psihički slom.
Etiketiranje i odbacivanje drugih
Nitko od svetaca koje smo gore spomenuli nije imao trajnih mentalnih bolesti, koliko mi znamo. Ovaj članak ne govori o tome kako se suočiti s mentalnom bolešću, već se radi se o iskušenju pogrešnog razumijevanja i odbacivanja drugih. Na tom tragu, zanimljivo je i drugo gledište – što ako sam ja taj koji je krivo shvaćen?
Često mislimo da svojim riječima i djelima komuniciramo jednu stvar, a ljudi oko nas izgovorene riječi tumače drugačije. Iskustvo ranih kršćana jasno pokazuje da će naša vjera i moralna opredjeljenja biti pogrešno shvaćena. Bit ćemo odbačeni kao mentalno slabi, zbunjeni, djetinjasti ili nerazumni. Izvana se doimamo kao čudna skupina. Uostalom, ako vas dovoljno puta prozovu nerazumnim, čak i najsamouvjerenija osoba počinje sumnjati.
Zbog toga, nasljedovanje svetaca nam može pomoći u suočavanju s ovim problemom. Zanimljivo, sveci nisu pokušavali spasiti svoj ugled nauštrb svog integriteta. Oni su svoj identitet održavali molitvom i međusobnom potporom. Čak i ako nas cijeli svijet pogrešno razumije, mi znamo da nas Krist i naša subraća savršeno dobro razumiju. Sveci su, osim toga bili i skromni: vrijedna lekcija koju još uvijek uzimam k srcu jest da, čak i ako su kritike nepravedne ili preoštre, u njima obično postoji zrnce istine. Oni su uvijek tražili priliku za osobni rast, uključujući i način na koji odgovaraju na nepravedne kritike.
