Čovjek koji nije osjetio ljubav, ne može živjeti, napredovati, rasti, niti vidjeti smisao svoga života. Čin prave i istinske ljubavi je opraštanje. Opraštanje je neobično važno za psihičku ravnotežu svakoga od nas. Opraštanje je ključ za kvalitetan, sretan i zdrav psihički život. Poznato je da osobe koje su sposobne otpustiti bol i odluče oprostiti drugoj osobi koja im je nanijela tu istu bol i nepravdu, žive kvalitetniji i zdraviji život od onih koji se zadržavaju u negativnim osjećajima poput ogorčenosti, srdžbe, tuge ljutnje i samosažaljenja. Neopraštati zapravo znači u sebi zadržavati ljutnju, srdžbu, gorčinu, strah, bijes i samosažaljenje.
Međutim, ponekad opraštati nije lako, čak se i čini nemoguće. Zašto je čovjeku teško opraštati? Teško nam je opraštati jer smo ranjeni nepravdom, a ranjenost se u čovjeku buni protiv onoga koji mu je nanio tu bol. Želimo da i oni osjete dio boli koji mi nosimo jer pretpostavljamo da će nam tada biti lakše. Drugi razlog zbog kojeg nam je teško opraštati je da nam opraštanje izgleda kao slabost, kao popuštanje jačem, čini nam se da, ako oprostimo, na neki način popuštamo pred zlom i nepravdom koja nam je nanesena.
U stvarnosti to nije tako. Razvojni psiholog dr. R. Enright sa Sveučilišta Wisconsin- Madison nudi nam korake koji mogu pomoći u opraštanju, navesti ćemo neke od njih:
1. Osvijestite svoje osjećaje. Priznajte si što osjećate umjesto da potiskujete svoje osjećaje. Priznajte si da su vam povrijeđeni osjećaji, nanesena nepravda i da ste ljuti. Pokušajte artikulirati što vam u činu kojim vam je nanesena bol nije prihvatljivo. Zatim podijelite ove spoznaje s prijateljem ili osobom od povjerenja.
2. Opraštanje je čin kojim prvenstveno sebi pomažete jer se oslobađate mržnje i negativnih osjećaja koji mogu narušiti vaše zdravlje. Istraživanja su pokazala da su negativni osjećaji povezani s povišenim krvnim tlakom, krvožilnim bolestima, glavoboljom, slabljenjem neuroloških funkcija, pa čak i s bolovima u križima. Donesite odluku da ćete učiniti što je potrebno kako biste se osjećali bolje.
3. Opraštanje ne mora podrazumijevati pomirenje s osobom koja vas je povrijedila, niti odobravanje onoga što je učinila, niti zaboravljanje čina koji nas je povrijedio. Vaš cilj je postići duševni mir. Ako oproštenje shvatimo kao dar osobi koja nas je povrijedila, onda i mi činom opraštanja primamo dar olakšanja i duševnog mira.
4. Odustanite od nerealnih očekivanja od drugih ljudi i od samog života. Ponekad si sami nanosimo nepotrebnu bol prevelikim i nerealnim očekivanjima od nas samih ili ljudi koje volimo.
5. Povrijeđena osoba smije i treba tražiti pravdu i zadovoljštinu za nanesenu nepravdu. Drugim riječima, u redu je osobi koja vam je razbila auto uz oproštenje uručiti i račun mehaničara.
6. Odlučite se za dobro u životu i naučite tražiti ljubav, ljepotu i dobrotu oko vas. Što ste duže zaokupljeni negativnim i bolnim osjećajima koji su vam naneseni, to im više dajete na važnosti, a osobi koja vas je povrijedila na određen način dajete moć nad sobom.
7. Opraštanje je proces, a ne jednokratan čin. Oprostiti nije kao pritiskanje prekidača da biste upalili svjetlo u sobi. Za većinu nas, opraštati je više kao put nošenja i prihvaćanja svojega križa. To zahtjeva blagost i strpljenje sa samim sobom i s činjenicom da se ne može dogoditi „preko noći“.