Augustin je rekao da nije moguće ljubiti onoga koga ne poznaješ. A samo nam Pismo kaže da je poznavanje (heb. jada) sjedinjenje, tj. poznavanje na najvišem stupnju jest sama ljubav. Poznavati Krista jest život vječni. A život vječni jest ljubiti, ljubiti Boga i braću. Znanje je kao zrno gorušice koje raste i na njemu se gnijezde ptice nebeske. Ignacije Antiohijski kaže: „Početak je vjera, a kraj je ljubav.“ Počinje se sa znanjem, a završava s ljubavlju. Jeronimovu rečenicu možemo proširiti i reći: Nepoznavanje Katekizma Katoličke Crkve jest nepoznavanje Krista.
Ćiril Jeruzalemski kaže da Vjerovanje sadrži, kao u sjemenu, sav sadržaj vjere. Ono je sjeme gorušice. Kad biste imali vjeru kao sjeme gorušice, premještali biste brda, tj. ljubili biste i neprijatelje. Za nas katolike temeljne su dvije knjige: Sveto Pismo i Katekizam Katoličke Crkve. Papa Benedikt XVI., u svojoj knjizi „Na putu k Isusu Kristu“ dao je kratko, ali duboko i sadržajno, tumačenje Katekizma. Papin ključ za čitanje Katekizma može nam uvelike pomoći da tu knjigu zavolimo i stalno čitamo. Kompendij Katekizma postavlja provokativno pitanje: „Zašto Bog dopušta zlo?“ Prije tog pitanja stoji pitanje: „Ako je Bog svemoguć i providonosan, otkuda onda zlo?“ Odgovor glasi: „Na to pitanje, koliko bolno toliko i tajnovito, odgovor može dati samo cjelina kršćanske vjere. Bog nije ni na koji način, ni izravno ni neizravno, uzrok zla.
On tajnu zla osvjetljuje u svome Sinu Isusu Kristu, koji je umro i uskrsnuo da pobijedi veliko ćudoredno zlo, tj. ljudski grijeh koji je korijen svih ostalih zala.“ A odgovor na pitanje zašto Bog dopušta zlo glasi: „Vjera nam daje sigurnost da Bog ne bi nikada dopustio zlo kada iz samoga zla ne bi izvukao dobro.
Bog je to već čudesno ostvario u Kristovoj smrti i uskrsnuću: doista, iz najvećeg ćudorednog zla, ubojstva njegova Sina, on je izveo najveće dobro, Kristovu proslavu i naše otkupljenje.“ Velik Katekizam potkrepljuje tu „ludu“ vjeru izjavama svetaca: Tako sveta Katarina Sienska kaže „onima koji se sablažnjavaju i bune zbog onoga što ih snalazi“: „Sve izlazi iz ljubavi, sve je određeno za ljudsko spasenje, Bog čini sve samo u tu svrhu“. A sv. Toma More malo prije svoga mučeništva tješi svoju kćer: „Ništa se ne može dogoditi što Bog ne bi htio. A sve što on hoće, koliko nam se god moglo činiti lošim, upravo je najbolje za nas“. I Julijana od Norwicha: „Božjom sam milošću naučila da se čvrsto moram držati vjere i s istom čvrstoćom vjerovati da će sve biti dobro (…) I vidjet ćeš sama da će sve biti dobro“.
Sv. Jose Maria Escriva, utemeljitelj prelature Opus Dei dao je uklesati u zid svoje kuće riječi iz Pavlove poslanice Rimljanima. Ispisao ih je na latinskom jer na latinskom ljepše zvuče: OMNIA IN BONUM - sve na dobro, tj. onima koji Boga ljube, sve se okreće na dobro. Ta njegova vjera učinila je da je ostao miran u svim nevoljama, a napose kad je prolazio kroz klevete i ocrnjivanja. Pomalo bi se svaka nevolja okretala u napredovanje djela Božjega. Što je bilo više nevolja, to je djelo Božje više raslo.
Ono što je „Bog čudesno ostvario u Kristovoj smrti i uskrsnuću“, izvlačeći iz najvećeg ćudorednog zla, najveće dobro, ostvarivalo se, kako vidimo i u životima kršćana. Odgovor je u „cjelini kršćanske vjere“. Svaki se dan sudaramo sa fizičkim i moralnim zlom. A svako zlo, na kraju, udara u vjeru u Božju dobrotu i svemogućnost. Samo cjelovita i čvrsta vjera može odbiti napade zla i Zloga. Katekizam ističe da zlo nije od Boga. On ga nikada ne daje. Bog nikada ne želi zlo. Zlo, kako kaže Katekizam, nikada ne postaje dobro. Zlo uvijek ostaje zlo.
Nikada se zlo ne može nazvati dobrim. Proroci kažu da je nazivanje zla dobrim ogavno pred Bogom. Tko zlo zove dobrim, a dobo zlim, upropašćuje sebe i druge. Nije sve dobro. Katekizam nas brani od ludog optimizma i pošasti „pozitivnog mišljenja“ u kojem se na silu mora vjerovati da je sve dobro.
Ali s druge strane, Katekizam nas brani i od pošasti pesimizma u kojem je sve zlo. Između te dvije mračne i opasne zablude (posebno u naše vrijeme), Katekizam nas poziva k poniznoj vjeri. Pročitajmo 314. točku iz Katekizma Katoličke Crkve: „Čvrsto vjerujemo da je Bog Gospodar svijeta i povijesti. Ali nama su putovi njegove providnosti često nepoznati. Tek na kraju, kada završi naša djelomična spoznaja, kada budemo gledali Boga 'licem u lice' (1 Kor 13,12), bit će nam potpuno znani putovi, kojima je, pa i kroz drame zla i grijeha, Bog vodio svoje stvorenje – sve do počinka konačnog 'Šabata' – 'Subote' – za koji je stvorio nebo i zemlju.“