Danas se sve pokušava brzo definirati i realizirati. I dok su jedni u potrazi za instant rješenjima drugi tragaju za putovima koji će ih u par koraka odvesti do sreće. No, je li se sve u životu mora zbiti ovdje i sada? Kako se ponašati i djelovati u svijetu u kojem se sada preskače kao da ono sutra ne postoji? Promatrajući ovaj svijet stječe se dojam kako je suvremeni čovjek izgubio nadu i vjeru u sutrašnji dan koji još nije minuo, istodobno čovjek kao da se uzda u sebe i samo u sebe, bez da Bogu prepusti njegov dio. No, koji je to Božji dio?
Mi kršćani vjerujemo da je Bog onaj koji vodi ljudsku povijest. Prvo čitanje Knjige Postanka o Božjem stvaranju svijeta odgovor je na pitanje zašto uopće nešto jest, zašto radije nešto nego ništa. Zato se uvijek iznova valja vraćati na temeljno povjerenje kako stvarnost oko nas i naša povijest ima smisao jer ju Bog vodi – Onaj koji je sve stvorio.
U tom kontekstu sveti Ivan Bosco na jednom mjestu piše: ‘Kada promatramo red i sklad u svemiru, ne bismo trebali oklijevati da vjerujemo u Boga koji je sve stvorio.’
Nadalje, u trenutku kad Abraham odlučuje žrtvovati Izaka Bog djeluje i još jednom preokreće njegovu povijest. Abraham je pokazatelj kako je naš Bog, Bog novosti, On je onaj koji proviđa i vodi povijest. Zato donoseći u životu odluke budimo spremni na to da može doći do promjene ako Bog od nas to zatraži.
Ako i danas nemamo potpuno povjerenje u Boga nemojmo se žalostiti jer Bog je taj koji uz čovjekovu slobodnu volju okreće na dobro. Knjiga Izlaska nam govori o tome kako je Bog izveo svoj narod iz ropstva. Bog i danas, ali ne i bez nas izvodi iz ropstva straha, samodostatnosti, egoizma itd.
Na žalost danas za mnoge postoji Bog, ali ne onaj kome se vjeruje, već Bog ukras koji je prisutan gdje god bili samo ne onamo gdje treba biti – u srcu. Potrebno se Bogu prepustiti i dozvoliti mu da nas vodi kroz konkretne životne situacije, no to se ne događa preko noći, zato je potrebno imati čvrstu vjeru koja se stječe osobnim odnosom (molitvom) sa onim za koga znamo da nas ljubi.
Za biblijskog vjernika, unatoč svem zlu i patnji u svijetu Bog je Gospodar svega i on je taj koji stoji nad zlima i dobrima. Zato biblijski vjernik svoj život nikad ne predaje samome sebi ni vlasti tame, jer nitko nije veći od Boga koji je sve stvorio. Današnjem čovjeku egoizam to teže dopušta i stječe se dojam kao da je sve u njegovim rukama. No, je li stvarno sve u našim rukama?
Radosna vijest i danas nam govori kako Bog nije iščeznuo ili se izmakao, mi smo ti koji smo zamagljeni, zavedeni sami sobom i drugima, ali i uplašeni jer teško je Bogu pustiti da vodi našu povijest. Ipak i danas ima neznatnih i posljednji koji uviđaju Božju prisutnost i djelotvornost u svojim životima vjerujući kako je sve milost bez obzira na sve.
Na kraju možemo zaključiti da ono što danas čovjeku stvara nervozu i rađa tugu jest to što misli da on sve može ili mora, ovdje i sada. No, to nije istina. Umjesto da dajemo sve od sebe i prepustimo dalje Gospodinu, mi dajemo od sebe i uzdamo se samo u sebe, pa smo nervozni i tužni i opterećeni i žalosni… Potrebno je dobro i u dobru davati sve od sebe a nakon toga stavit se u ruke Gospodinu pa ako bude tako je i trebalo bit, a ako ne bude onako kako smo zamislili Gospodin ima nešto bolje što nam daruje, ipak On je Stvoritelj svega i On vodi povijest.
Zato, kad damo sve od sebe možemo kazati: Misli se Ti! Da Bože misli se Ti, ja sam dao sve od sebe, a sada Ti čini što želiš, Tebi vjerujem.
‘Nitko nikad nije dobio sve utakmice. Što prije shvatiš, bit će ti lakše. Plakanje za jednim porazom, ma koliko bio bolan, samo će usporiti karijeru. Ako si čist pred sobom, ako znaš da si sve dao za pobjedu, najbolje je zaboraviti. Zaboraviti odmah’. Dražen Petrović.
