Što više represije, to veći i brojniji dolasci u Međugorje! Tu bi trebalo tražiti korijene međugorskih okupljanja mladih koja su započela devedesetih godina.
Ne smijemo smetnuti s uma i zemljopisni položaj Međugorja. Kad se pitamo, zašto se upravo ovdje dogodio taj fenomen, odgovor bi mogao glasiti da se na ovim ozemljima povlači razdjelnica između Istoka i Zapada. I Istok i Zapad mogao je putovati onodobno u ondašnju državu. Ni Česi ni Slovaci, pogotovo ne iz Istočne Njemačke, nisu mogli putovati na Zapad, ali su mogli kao turisti dolaziti na Jadran. Sjećam se tih osamdesetih godina, dok sam ovdje župnikovao, kako su mladi iz Češke i Slovačke te iz Mađarske dolazili u Međugorje. Naime, stizali bi na more autobusom, a onda bi se neki „odmetnuli“ od skupine i dolazili u Međugorje, provodili tu dane u molitvi živeći krajnje skromno, o kruhu i konzervama. Bili su žudni i željni Boga. Mi smo im davali u to doba tisuće krunica, medaljica, Biblija mladih i molitvenika na njihovu jeziku, što su uzimali sa sobom i krijumčarili preko granice. Prisjetimo se, komunisti su se daleko više bojali pisane riječi nego oružja. I to je pripomoglo rušenju komunizma. Danas mladi s europskoga Istoka u velikom broju pohode festivale mladih, pa čak i dominiraju.
Međugorski mladi bili su prisutni u Rimu 1985. za prvoga susreta mladeži iz svijeta s karizmatičnim sv. Ivanom Pavlom II. Već se tada u Crkvi, vidovitošću svetoga Pape, rodila ideja Youth 2000, mladež u pripravi za milenijski jubilej. Prvi je festival mladih ovdje započeo pok. fra Slavko Barbarić 1990. Sv. Ivan Pavao II. u svojoj je apostolskoj pobudnici Nadolaskom trećega tisućljeća zacrtao plan bliže priprave za spomenuti jubilej. Tri godine priprave posvećene Presvetomu Trojstvu i završna godina posvećena Euharistiji bijaše Papina ideja koja se ozbiljivala i ovdje u Međugorju. Svake je godine broj mladih bio u trajnu porastu tako da smo i mi sami bili zatečeni brojem nazočnika i mladih hodočasnika.
Posljednjih godina broj sudionika na festivalu mladih penje se na više od četrdeset tisuća. Dolaze iz više od sedamdeset zemalja, a za neke male države malo je tko i čuo, toliko su malene na zemljovidu svijeta. No, Međugorje se upisalo u njihovu svijest i vjeru! Naime, praksa je da vodiči prijave skupine nakon dolaska, neposredno prije početka festivala, pa se tek za mimohoda i predstavljanja pojedinih skupina koje sa svojim domovinskim stjegovima pristupaju vanjskom oltaru vidi odakle je tko, iz koje je države i kontinenta. To je dojmljivo mnoštvo skupljeno iz svih jezika, puka i naroda, svih boja, rasa, sa svih kontinenata. Pred nama se tada razvija širok spektar zastava, nošnja, ponašanja, običaja, što oduševljava i zanosi samom svojom pojavom, a ujedno izaziva divljenje i ponos zbog pripadnosti jednoj, svetoj, katoličkoj – sveopćoj i apostolskoj Crkvi. Ono što impresionira ovdje u Međugorju za tih, pa i svih drugih okupljanja, osjećaj je katoličkoga zajedništva i jedinstva oko Krista, Marije, Euharistije.
Nemoguće je imati točnu evidenciju sudionika. Uglavnom je ponajmanje mladih iz BiH. Sve je spontano, promidžba se odvija od usta do usta. Nema plaćenih oglasa u tisku, nema javnih poziva na okupljanja, putovanja. Mnogi godinama štede da bi mogli doći u Međugorje na festival, a mladi se, primjerice iz baltičkih zemalja, voze danima u starim i trošnim autobusima. Nikakve ih žrtve ni usputne neprilike ne mogu omesti u nakanama. A kad se nađu ovdje, svi se osjećaju kao doma, spontani su, otvoreni, ljubazni, raspjevani, kakva je inače mladost na cijelome svijetu. Nema raspojasanosti kakvu ćemo susresti na okupljanjima kao što su tzv. Love-Parade ili Woodstock, ne „dila“ se droga, ne kupaju se u alkoholu, svi kao da su svjesni zašto su došli zapućujući se u Međugorje. Nisu to dani razbibrige ili opuštenosti, nego sve protječe u znaku križa i Euharistije, pjesme i sakramenta pomirenja. Svećenici su danonoćno u ispovjedaonicama ispred kojih se do u duboku noć mogu vidjeti redovi. Na oltaru je prošle godine znalo biti više od šest stotina svećenika u koncelebraciji, a istodobno ih do stotinu zna ispovijedati u šezdeset
ispovjedaonica te oko crkve.
Usporedimo li profana okupljanja mladih na raznim eventima ili festivalima s onim što se zbiva već punih dvadeset i pet godina u Međugorju na ovdašnjem festivalu mladih, zamijetit ćemo razliku kao između neba i zemlje. Treba doći i vidjeti što se ovdje odvija kroz tjedan dana slavlja, hvalospjeva, molitve, pjesme, nezaboravnih euharistijskih slavlja. Kakva samo molitvena atmosfera vlada za euharistijskih klanjanja pod otvorenim nebom, nakon čega pjesma ne prestaje dugo u noć! Koja je to sabranost, uronjenost u molitvu, u sebe, u Boga! Dopodne i popodne mladi se okupljaju uz molitveni program kateheze biranih predavača i svjedočanstva onih koji su se oslobodili pakla droge i ovisnosti, uz svjedočanstva mladih obitelji ili pak onih koji su
ovdje osjetili poziv za duhovno zvanje. Mladima se pridružuje i prati ih više od šest stotina svećenika, koliko ih tih dana bude u Me đugorju, koji uveličavaju euharistijska slavlja, ali su jednako neumorni u službi sakramenta pokore, pomirujući čovjeka grješnika s Bogom. Tih se dana ovdje okupi, preračunato, jedan promil svećenika iz cijele Crkve! Znamo što znači imati jedan promil alkohola u krvi. A kad se taj promil ovdje napuni Duhom Svetim (u oba slučaja imamo pojam spiritus), koliki je to onda blagoslov za Kristovu Crkvu i njezinu obnovu!
Fra Tomislav Pervan
Dozvola autora za objavu teksta vrijedi jedino i isključivo za portal medjugorje-info.com
