Grijeh je, dakle, svojevoljan i svjestan otpad od Boga, koji se očituje u čovjekovim grješnim činima. A grješni je čin onaj čin kojim čovjek svojevoljno i svjesno krši Božju volju izraženu u njegovim zapovijedima, krši Božji nacrt ćudorednog življenja i raskida milosni odnos s Bogom, prestaje sudjelovati u Kristovu životu, poriče svoj vlastiti poziv. Grijeh duboko ranjava dušu, ranjava je do te mjere da on utječe na čovjekovo psihičko zdravlje. Grijeh, drugim riječima, ima psihosomatske posljedice za čovjeka. U takvu stanju uzalud kucamo na vrata Marijina srca.
Zato Marija traži obraćenje srca i pomirenje s Bogom. Bez toga nema čovjeku mira, nema mu mirna sna, nema mu sigurne i zdrave budućnosti. Crkva nam nudi pomirenje s Bogom u sakramentu pomirenja i pokore, u svetoj ispovijedi. Marija često u svojim porukama ističe potrebu svete ispovijedi kojom se pomirujemo s Bogom kajući se za svoje grijehe, žaleći što smo ih počinili i obećavajući Bogu popravak: „Kajem se od sveg srca što sam Boga uvrijedio i čvrsto odlučujem da ću se popraviti i da ne ću više griješiti.” Nakon takva pomirenja s Bogom smijemo kucati na vrata Marijina srca, moliti je za milosti, sigurni da će nam ona isprositi od Boga sve što nam je potrebno za spasenje.
