Kad činiš zlo i na sebe navlačiš grijeh...tada činiš smrtni grijeh protiv Presvetog Trojstva...
Mnogi su nezadovoljni svojim životom i bježe od problema umjesto da se suoče s istinom i riješe to što im čini da se loše osjećaju u životu...
Mnogi nisu svjesni, a mnogi nespremni ulaze u suživot s partnerima...
Mnoge stvari koje bi trebale funkcionirati prestanu funkcionirati, jer ljudi zastranjuju i počinju se okretati od Boga i, zavedeni sotonom, zakorače u duhovnu smrt...
Oni koji varaju ne mogu ni zamisliti koliku bol i tugu nanose Bogu, Kristu raspetom na križu...
Za Ime Božje, zar nevjerni nisu svjesni koliki grijeh na sebe i na cijelu svoju obitelj tada navlače? Zar je nevjera toliko slatka?! Što to neki drugi muškarac ili žena više vrijede od vašeg muškarca ili žene? Koliko rastavljenih ima, nesretnih, izgubljenih duša... Kako je to strašno.
Nevjera je duhovni abortus osobe koju smo izabrali za životnog suputnika. Kada biramo s kim ćemo provesti život moramo jako paziti, biti spremni na lijepe i manje lijepe dane...
Tijelo je hram Duha Svetoga i svaka bilo duhovna, misaona ili tjelesna pohota jest smrtni grijeh protiv Boga Trojednog...
Ako se pokajemo i odlučimo prekinuti tu pohotu i grijeh na vrijeme možemo očekivati i blagoslov, ali samo ako se iskreno pokajemo i ispovjedimo, zatražimo oprost i čvrsto odlučimo biti sveti ljudi i vjerni svojim supružnicima... Obratimo se i vjerujmo Evanđelju.
