Uglavnom se njihove izjave kreću oko toga da je vršnjačko nasilje uznapredovalo i da se ne čini dovoljno na odgoju djece i mladih u školama. Nasilje nije uznapredovalo. Da išta znaju ti medijski analitičari morali bi znati da se prije 30 godina u školama svakodnevno događalo da se djeca potuku. Bitke su bile svakodnevica na putu do škole, na igralištu, na izletima.
Dakle, nasilja je, nažalost, uvijek bilo, ruganja tipa „nosonjo“ uvijek je bilo. Dapače, bilo ga je više. Samo tada nije bilo mobitela za snimi i medija za objavi. I sad pričaju ti novovjeki znalci da je nešto uznapredovalo. Onda kažu da nema odgoja, a onda se ti isti trude da se škole sve manje zovu odgojne, a sve više obrazovne ustanove. Stalno se priča kako ćemo biti zemlja znanja, a nigdje ne se ne kaže zemlja odgoja.
Koliko se sjećam prije 25 godina u školama nije svugdje bilo pedagoga i psihologa. Danas ih imamo. Prije su pedagozi bili svaki nastavnik, učiteljica, podvornik, čistačica i nadasve roditelji. Danas nitko ne smije djeci i mladima ništa reći. Prijave te za nasilje ili uzvraćaju nasiljem. U tematske emisije o nasilju se ne zovu svećenici da i oni kažu ponešto o odgoju. Odgoj žele preuzeti predstavnici „civilnoga društva“ – plaćenici koji vrlo malo rade – zuje, a med ne donose.
Odgoj je integralni proces suradnje roditelja, obitelji, škole, Crkve, pedagoga, medija i cjelokupnoga društva. Neki roditelji su djecu zaštitili kao polarne medvjede. Djeca su im nedodirljiva, a onda ta djeca diraju druge. Nasilje i ruganje treba iskorijeniti. Ali kako ga iskorijeniti kad izrugujemo vrednote, izrugujemo poštenje, izrugujemo Božje zapovjedi, nasilje vršimo nad savjestima ljudi, nasilje nad uposlenicima, nasilje u institucijama vlasti itd.
Djeca i mladi samo prepisuju od odraslih i onakvi su kakve zaslužujemo. Da. I bolji su od nas odraslih koji smo se i tukli i rugali drugima u školi ili drugdje, koji smo ratove počinjali. Naše društvo na svim razinama sliči na uzrečicu „tko je jači neka tabači“. Zar nije tako?
Fra Mario Knezović/fratar.net
