U Lurdu i u Fatimi Gospina zapovijed je glasila: „Pokora! Pokora! Pokora!“ Kako bi razjasnio ovaj ponovljeni trostruki zahtjev, Njegovo Božanstvo objavio se sestri Luciji, govoreći: „Žrtva koja se zahtjeva od svake osobe je ispunjenje dužnosti njezina staleža i poštivanje mojih zapovjedi. To je pokora koju tražim i zahtjevam.” Mnogi ne uspijevaju izvršiti ovu pokoru, jer osim onih temeljnih dužnosti koje imaju prema Bogu i Njegovoj Crkvi kako je naznačeno u Deset Zapovijedi i crkvenim propisima, ne poznaju dužnosti svojega poziva. Evo, dakle, sažetka društvenih dužnosti žene i majke prema pouzdanim moralnim priručnicima i katekizmima, ali uglavnom iz spisa svetog Petra Juliana Eymarda (usp.Euharistijski priručnik).
Prije početka, međutim, molim imajte na umu da budući da je brak sveta zajednica za osnovanje obitelj i dijeljenje zajedničkog života, prirodno slijedi da se mnoge dužnosti muževa i žena preklapaju. Dakle, pomaže ako su muškarci i žene upoznati s dužnostima i jednog i drugog kako ne bi „gospodarili jedni preko drugih“ već da to bude razlog da se duboko poštuje onog drugoga, da se uveća nesebično služenje i ojača uzajamna ljubav. S tim na umu, članci u ovom serijalu također trebaju nadopunjavati jedan drugoga. Stoga, da skratim, mnoge dužnosti koje majka dijeli s ocem ovdje nisu ponovljene.
„Tko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje.
Muževljevo se srce uzda u nju i blagom neće oskudijevati.
Ona mu čini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg.
Pribavlja vunu i lan i vješto radi rukama marnim.
Ona je kao lađa trgovačka: izdaleka donosi kruh svoj.
Još za noći ona ustaje, hrani svoje ukućane i određuje posao sluškinjama svojim.
Opazi li polje, kupi ga; plodom svojih ruku sadi vinograd.
Opasuje snagom bedra svoja i živo miče rukama.
Vidi kako joj posao napreduje: noću joj se ne gasi svjetiljka.
Rukama se maša preslice i prstima drži vreteno.
Siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima.
Ne boji se snijega za svoje ukućane, jer sva čeljad ima po dvoje haljine.
Sama sebi šije pokrivače, odijeva se lanom i purpurom.
Muž joj je slavan na Vratima, gdje sjedi sa starješinama zemaljskim.
Platno tka i prodaje ga i pojase daje trgovcu.
Odjevena je snagom i dostojanstvom, pa se smije danu budućem.
Svoja usta mudro otvara i pobožan joj je nauk na jeziku.
Na vladanje pazi ukućana i ne jede kruha besposlice.
Sinovi njezini podižu se i sretnom je nazivaju, i muž njezin hvali je:
Mnoge su žene bile vrsne, ali ti ih sve nadmašuješ."
Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu.
Plod joj dajte ruku njezinih i neka je na Vratima hvale djela njezina!“ (Mudre izreke 31)
Dužnosti prema svojoj obitelji. – Bog je stvorio od obitelj središte kršćanskih dužnosti, svetište Njegovih milosti i plodno tlo svake kreposti. Udana žena, stoga, teži svojem savršenstvu prvenstveno i najprije u svojoj obitelji časteći svoj poziv i izvršavajući svoje dužnosti supruge i majke.
Ona treba cijeniti svoj životni stalež. U praksi to znači da voli svoj poziv, obitelj, dom. Ona treba voljeti svoj poziv kao onaj koji je Bog, u svojoj ljubeznoj providnosti, odabrao za nju ispred svih drugih.
Svaki cvijet je lijep kada je savršen. A Bog poklanja više pažnje nečijoj ljubavi nego uzvišenosti staleža. Nikad nećemo podbaciti u ugađanju Njemu dok go mu služimo vjerno s ljubavlju. Na ljudskoj i naravnoj razini ona treba stoga biti uvjerena da je služenje njezinoj obitelji daleko važnije, daleko izazovnije, i daleko više ispunjavajuće nego ikakav drugi posao ili profesionalna karijera. Majka će više promijeniti svijet na bolje odgajajući svetu djecu nego što će moći postići izvan obitelji. Njezino duhovno štivo i razmatranje treba biti usmjereno tome da si učini tu istinu stvarnom.
Ona treba ljubiti svog muža – Vjerna kršćanska žena treba ljubiti svog muža prije svih drugih kao predstavnika, poslanika Božjeg autoriteta. Ona ga treba okružiti poštovanjem i pomoći mu privrženošću i pouzdanjem, ostajući mu vjerna na svaki način što krepost zahtjeva. Žena koja ima strah Božji ne koristi bračni čin u svrhu požude i senzualnosti, (cf. Tobias 6:16-17 vulgate), već se drži onih ograničenja koja su razumna i ozbiljna, ali da nikad namjerno ne ometa prokreaciju. Razuman i ozbiljan poziv na bračnu dužnost čini se s jasnom, umjerenom i trijeznom voljom, ne prečesto i ako nema neke prepreke radi tjelesnog zdravlja.Takav poziv obvezuje drugu stranu, u pravdi, da da svoj dug, kao što sv. Pavao kaže: „Muž neka vrši dužnost prema ženi, a tako i žena prema mužu. Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž, a tako ni muž nije gospodar svoga tijela, nego žena. Ne uskraćujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se posvetite molitvi pa se opet združite da vas Sotona ne bi napastovao zbog vaše neizdržljivosti. Ali to velim kao dopuštenje, ne kao zapovijed.“ (1. Korinćanima 7:3)
Kako se svaki blagoslov postiže od Boga svetom molitvom, vjernički bračni par treba povremeno uzdržavati se od bračnog duga da bi se posvetili molitvi. To vjersko uzdržavanje posebno se preporuča za vrijeme svečanog korizmenog posta i kao način da se pripremi za svetu Pričest.
Papa Pio XI. naučava: „Taj vanjski izraz ljubavi u domu zahtjeva ne samo uzajamu pomoć već treba ići i dalje, mora imati kao svoju primarnu svrhu da si muž i žena uzajamno pomažu svakoga dana u formaciji i usavršavanju u unutarnjem životu, tako da svojim partnerstvom u životu mogu napredovati sve više i više u kreposti i iznad svega da mogu rasti u istinskoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu, o čemu zaista „ovisi sav zakon i proroci“.
Kućno društvo je stoga utvrđeno tom vezom ljubavi, da može procvjetati u tom „redu ljubavi“, kako ga naziva sv. Augustin. Taj red uključuje i prvenstvo muža u odnosu na ženu i djecu, spremno podvrgavanje žene i njezinu poslušnost, što Apostol hvali ovim riječima:
„Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve - On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu! Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu.“(Efežanima 5)
To podvrgavanje, međutim, ne negira niti oduzima slobodu koja potpuno pripada ženi i u pogledu njezinog dostojanstva kao žene i majke i družice, niti je to čini obveznom da sluša svaki zahtjev svoga muža ako to nije u skladu sa zdravim razumom ili dostojanstvom koje zaslužuje kao žena, niti, konačno, to ne uključuje da se ženu stavlja na razinu onih osoba koje zakon naziva maloljetnicima, kojima nije običaj dati slobodu korištenja njihovih prava radi nedostatka zrelog prosuđivanja ili njihovog neznanja o ljudskim poslovima. Ali to brani pretjeranu slobodu koja ne mari za dobrobit obitelji, to brani da u tom tijelu koje je obitelj, srce bude odvojeno od glave na veliku štetu cijelog tijela i bližnje grješne prilike. Jer ako je muž glava, žena je srce i kako on ima glavno mjesto u vladanju, tako i ona može i treba tražiti za sebe glavno mjesto u ljubavi.
Ponavljam, to podvrgavanje žene mužu će se u stupnju i načinu razlikovati s obzirom na razne životne okolnosti osoba, mjesta i vremena. Zapravo, ako muž zanemaruje svoje dužnosti, na ženi je da zauzme njegovo mjesto usmjeravanja i vođenja obitelji [npr. u duhovnoj formaciji i odgoju]. Ali struktura obitelji i njezinih temeljnih zakona, utemeljenih i potvrđenih od Boga, moraju uvijek i svugdje biti održani nepromjenjeni.
S velikom mudrošću naš predhodnik Lav XIII. ... naučava: ‘Muškarac je vladar u obitelji i glava ženi, jer ona je meso njegovog mesa i kost njegove kosti, neka bude podložna i poslušna mužu, tako da ništa ne nedostaje od časti i dostojanstva u poslušnosti koju mu daje. Neka božanska ljubav bude konstantan vodić u njihovom odnosu, i u njemu koji vlada i u njoj koja sluša, jer oboje nose sliku, sliku Krista i sliku Crkve.“ (cf.Casti Cannubii, 23-29).
Sveti Ivan Zlatousti dodaje: „Primijetite ponovno kako je Pavao opominjao muževe i žene na uzajamnost... da ljubi je stoga mužev dio, a da se predaje ženin dio. Ako, stoga, svaki doprinosti svoj dio, sve stoji čvrsto. Kada je voljena, i žena postaje ljubazna; a iz njene podložnosti, i muž se uči popustiti.“
Ona treba voljeti svoj dom – Da bi bila sretna u svom domu, majka treba gledati na njega kao na drugi Nazaret; ona treba uživati u njemu i ljubiti samoću i povučenost koje joj on pruža, držeći svjetovne sablazni daleko i štiteći je od njegovih opasnosti. Ona ga treba pretvoriti u čenakolo molitve i milosti. Radi sigurnosti svih, bez ikakve pretpostavke , internetske veze treba zaštititi i koristiti s ograničenjima i razboritošću.
Jedna od njezinih primarnih briga treba biti utemeljenje dobro uređenog doma, da dodijeli svakome zadatke, da inzistira na urednosti i čistoći i kršćanskim manirima svoje djece međusobno, čineći od sebe dušu i središte svega. Njezin dom će tada biti kao kuća Božja i ona će tamo uživati u miru i sreći kreposti.
Da bi ispunila te dužnosti do savršenosti, izbjegla zablude današnjeg vremena, vjerna žena i majka treba moliti svakodnevno za ljubav prema svom mužu i djeci pa čak i svom domu, jer ljubav je strpljiva, ljubezna i podnosi sve i jedino će po molitvi moći dostići takvu ljubav.
O našim vremenima, papa Pio XI. naučava: „Komunizam posebno karakterizira to odbacivanje svih veza koje vežu ženu za obitelj i dom, a njezina se emancipacija proglašava njegovim najosnovnijim principom. Ona se odvlači od obitelji i brige o djeci, da bi je se gurnulo u javni život i kolektivnu proizvodnju pod istim uvjetima kao muškarca. Briga o domu i djeci stoga se prenosi na kolektiv.“ (Divini Redemptoris, no.11).
Ona treba služiti svojoj obitelji – Jednom kada je ona prožeta dubokim poštovanjem i ljubavlju za svoj stalež, majka treba osjećati snažan impuls da služi svojoj obitelji. Služba žene daje njezinim voljenima oblik njezinog života, supstancu i središte njezinih kreposti, pravilo pobožnosti koje je Bog postavio za njezino posvećenje.
Služenje obitelj postaje obris njezinog života kada se ona preda njegovim zadacima. Život majke je život potpune ovisnosti. Prihvačajući taj životni stalež, ona žrtvuje Bogu svoju slobodu i volju. Njezin život postaje neprekidni čin samoodricanja i blagoslovljena je ona kada zna kako učiniti to samoodricanje zaslužno po primjeru Njegovog Veličanstva, Isusa Krista, Njegove blažene Majke i svetaca, koji su prakticirali poslušnost do savršenosti, bez slave, bez uvjeta, bez kraja.
Majka odgaja i njeguje svoju djecu. Ona je neposredni skrbnik o njihovom kruhu svagdašnjem, prvi liječnik njihovih rana i slatka utjeha koja donosi sućut i utjehu koje ublažuju njihovu žalost i poteškoće tako da ona dolaze k njoj bez ustezanja u svim svojim poteškoćama i nedaćama.
Prije rođenja roditelji, posebno majke, moraju izbjegavati sve što može biti štetno za dijete in utero.Nakon poroda majka treba dojiti svoje dijete ako može. Bez opravdanog razloga, majka bi ozbiljno sagriješila kada bi zanemarila tu dužnost. Papa Pio XII. je 26. Listopada 1941. uzeo vremena usprkos teškim ratnim vremenima da bi se susreo sa ženama talijanske katoličke akcije. Njegova primarna briga u tom razgovoru je bila razvoj karaktera i objasnio je kako on počinje na majčinim prsima. „To je razlog zašto je,“ objasnio je, „osim kada je stvarno nemoguće, poželjnije da majka hrani svoje dijete na svojim prsima. Tko može reći kakvi otajstveni utjecaji se vrše na rast tog malenog stvorenja preko majke o kojoj potpuno ovisi za svoj razvoj?“ Mnoge novije studije potvrdile su mudrost naših predaka da je majčino mlijeko najhranjivija hrana za dijete. Posebno je važna jer ojačava djetetov imunitet, pomaže razvoju mozga i ojačava vezu između djeteta i majke.
Nadalje, vjerna majka će ljubiti svoju djecu na kršćanski način, odnosno, u Isusu Kristu, koji je rekao: "Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!"(Matej 19,14)
Njegovo Veličnastvo je sam postao malo dijete da bi djetinjstvo učinio još ljupkijim i vrednijim majčinske ljubavi. Da bi bila savršena, takva majčinska ljubav je nadnaravna, nježna i velikodušna. Služba njezinoj obitelji postaje suština njezinih kreposti kada ona prepozna da je Bog providio milosti i sve što je potrebno za najveću savršenost u svakom životnom staležu. Kada dobra djela i pobožne želje ometaju dužnosti nečijeg staleža, onda nisu uredne, već radije distrakcija. Majka se mora dobro paziti od tih napasti i nikada izgubiti iz vida božanski cilj koji je Božja volja označila za nju.
Blažena Djevica Marija nikad nije prešla ograničenja jednostavnog i skrivenog poziva koji joj je Bog namijenio. Ona se isključivo bavila svojim poniznim dužnostima supruge i majke, skrivenim naporima njezinih siromašnih uvjeta, jednostavnim i malim krepostima svakodnevnog života. U tome je ona ugađala Bogu. Blažena je majka koja zna naći u svom staležu prilike za prakticiranje svake kreposti i vježbanje božanske ljubavi; ona je otkrila kraljevstvo Božje na zemlji.
Služba njezinoj obitelji postaje središte njezinih kreposti kada ona prakticira ljubav Božju ljubeći svog bližnjeg. Služeći svojoj obitelji, ona ljubi Boga i bližnjeg i raste u toj ljubavi. Kreposti majke se lako mogu sažeti u prakticiranju blagosti i ljubavi.
Težeći blagosti u svojim djelima i odnosima s drugima, ona postaje vidljiv i opipljiv izraz za sve, tako reći, Božje dobrote i slatkoće Njegove očinske providnosti. Uvijek smirena, poput ljubavi Božje, božanskog motiva koji je pokreće. Uvijek dobra i milostiva, poput božanske dobrote koja je uzdržava. Dajući i ne tražeći ništa zauzvrat, budući da je ispunjena s Bogom. Neprestano se odričući sebe. Uvijek mirna i nježna u nasljedovanju Presvetog Sakramenta koji je suština i središte kršćanskog života.
Služba njezinoj obitelji postaje pravilo njezine pobožnosti. Budući da se savršenstvo svetosti sastoji od savršenog posvećenja poziva, majka treba usmjeriti sve svoje duhovne dužnosti tom cilju, kao što vojnik koristi svo svoje znanje, oružje i snagu za bitku. Ona će, stoga, gledati na pobožnost kao nadnaravna sredstva posvećenja svog staleža i podvrgnuti će vanjske prakse svojim dužnostima. Radi toga će ona paziti da regulira i koordinira svoje pobožne prakse na takav način da podržavaju njezine primarne dužnosti umjesto da se s njima sukobljavaju. Ako ona zna kako ekonomično koristiti svoje vrijeme i imati red, ona će uvijek naći načina kako jačati svoju pobožnost i pobrinuti se primjereno za sve drugo.
U slučaju nužde, hitne situacije koja zahtjeva ljubav, ona će smatrati svojom dužnosti napustiti pobožne prakse radi svog bližnjeg, staviti po streni slatkoću molitve i odmora radi žrtve djela, imajući pred očima samo jednu parolu: „Bog tako želi.“
Žena treba posvećivati svoju obitelj. Ne smije biti zadovoljna samo služeći svojoj obitelji, majka se mora posvetiti i njezinom posvećenju. Tako je dio tog područja povjeren od Boga njezinoj predanoj skrbi da ona može u svakoj strpljivosti, kultivirati i učiniti da donese stostruki plod kroz velikodušnu revnost žarke ljubavi.
Božanska misija majke je ona vjere, kreposti, molitve i trpljenja.
Misija vjere – Ona mora biti prva koja će govoriti o Bogu, dobroti Isusa Krista svojoj djeci, koja će njegovati rast sjemenke vjere koja je položena u njih milosti krštenja, nadgledati s velikom brigom njihovu nevinost i učiniti pobožnost dio njihovog najranijeg odgoja.
Majka je ta koja mora sačuvati i održati vjeru obitelji tako što će biti vrlo stroga i čuvati od svega što može sablazniti njezine članove. Vjera je najdragocjenije kršćansko blago, biser velike cijene. Preko duhovnog štiva i pobožnih razgovora, ona će pomoći da vjera njezine djece donosi plod.
Nadalje, roditelji su prvi odgojitelji svoje djece. Papa Lav XIII. jednom je pisao: „Katolički roditelji ne smiju povjeriti odgoj svoje djece školama koje nisu sigurne...“ (pismo talijanima, 8. Prosinac 1892.) Katekizam kaže da je to pravo i dužnost roditelja „osnovno i neotuđivo“ kao takvo. „Uloga roditelja u odgoju/obrazovanju je takvo da je gotovo nemoguće pružiti adekvatnu zamjenu.“
Misija kreposti – Majka mora usaditi krepost u svako svoje dijete na takav način da im je učini dopadljivom. Krepost koja ne proizlazi iznutra će brzo biti izgubljena kroz loše društvo ili napuštanje doma. Majka će prvo raditi na samoj sebi da njezina krepost bude jednostavna i laka tako da i njezina djeca mogu postati, takoreći, prirodno kreposna po njezinom primjeru. Krotka i ponizna – kao Isus i Marija, tako da može osvojiti srca svih. Snažna, odlučna pa opet nenavezana, tako da može uvijek ostati neuznemirena u kušnjama i vjerna Bogu u svojim žrtvama. Ako je muž kojeg joj je Bog dao više grješnik nego kršćanin, radi njegovog uzdizanja i njezinog posvećenja, ona će se posvetiti njegovom obraćenju strpljivo i s povjerenjem. Takva žena može naći svoje utočište i inspiraciju u sv. Moniki, sv. Riti, bl. Anni Mariji Taigi kao i bl. Elizabeti Canori Mora.
Misija molitve – kršćanska majka će najbolje posvetiti svoju obitelj molitvom. Njezina molitva stavlja krunu na ono što su započele njezine riječi i primjeri. Bog ne odbija ništa ustrajnoj molitvi majke, kao što dokazuje sv. Monika. On je stavio njezinu moć i pobjedu u molitvu. Molitva stoga treba biti uobičajena hrana njezine duše. Majka će rano naučiti svoju djecu njihove molitve. Koliko god može, ona će na sebe preuzeti dužnost da ispunjavaju svoje pobožne dužnosti svaki dan. Ona će ih posebno naučiti da imaju naviku često posjetiti Presveti Sakrament vodeći ih u crkvu od njihove najranije dobi.
Misija trpljenja – Naslov majke je plod trpljenja. Bog je to tako htio. Naslov duhovne majke se može steći jedino na Kalvariji uz bok Djevici Žalosnoj Majci.
Da bi postigla milost spasenja za svoju djecu, majka treba prihvatiti trpljenje i to da često trpi sama s Isusom i Marijom. Blažene su te patnje, doista, jer one rađaju djecu Božju i građane Neba na život milosti. Što je veća njezina patnja i što je više lišena svih naravnih utjeha, to se više ona treba radovati božanskoj ljubavi, jer je to znak da je čas pobjede blizu.
Sretna je majka koja posjeduje mudrost križa, krepost Isusa Raspetog. Sva njegova slatkoća i moć će biti njezina. Neka tada ona prakticira tu raspetu ljubav bez prestanka. Neka žarko moli za to kao najsigurniju i najuzvišeniju milost savršenstva.
Dužnosti prema bližnjem – Dužnosti vjerne majke i supruge prema bližnjem spada u tri kategorije: dužnosti prema rodbini, dužnosti prema prijateljima i dužnosti prema poznatima.
Dužnosti prema rodbini - te dužnosti su dio njezinih kršćanskih dužnosti. One nisu uvijek lake. Ljubomora, sebičnost, duh razdora često otežavaju održavanje zajedništva u miru i ljubavi. Tako da vjerna i savjesna žena treba u svoj ljubavi i razboritosti posvetiti sebe u unapređivanju veza ljubavi među rodbinom, mireći posvađane, izglađujući povrijeđene osjećaje bez kompromitiranja istine. Ona će uvijek biti uspješna u svojom posredovanju ako traži jedino slavu Božju i duhovno dobro svojih bližnjih stavljajući po strani svoje vlastite interese i sebeljublje. Ona će uvijek biti veza ljubavi ako je ljubazna u svojim riječima prema svima i teži služiti, a ne biti služena, radije biti zanemarena nego sjati. Ta dužnost je često posebno izazovna s roditeljima i obitelji supružnika, pa opet ona na to može gledati kao na sredstvo koje joj je pružila Božanska providnost da stekne zasluge i raste u svetosti.
Dužnosti prema prijateljima – iz motiva božanske ljubavi, žena i majka ne treba, kao pravilo, imati prijatelje izvan rodbine jer je njezin princip sfere aktivnosti već određen obitelji. Ako je međutim, u tom pogledu, ona izolirana, i Bog joj je dao prijateljice s istim duhovnim ambicijama, neka ona ljubi te prijateljice kao sestre i računa na njih kao snagu i pomoć. Ali neka ona ne zaboravi da je nenavezanost sol prijateljstva. Ta rezerviranost ili nenavezanost čini kršćansku ženu uvijek čistu u njezinim privrženostima, uvijek čednu u načinu življenja. Ona stoga treba uvijek biti diskretna u vezi žalosti i poteškoća kod kuće. Jedna nerazborita riječ je dovoljna da uništi povezanost obitelji, da otvori rane samo napola zatvorene i ražari vatre razdora. Ona treba biti rezervirana u otkrivanju svojih slabosti. Čast i ljubav čine to dužnošću, a razboritost pravilom ponašanja. Prijatelji nisu uvijek diskretni.
Ako je majka, mora biti jako mudra u izboru prijatelja svoje djece. Prijateljstva su izvor i dobra i zla među mladima.
Konačno ona treba biti rezervirana u otvaranju svog srca, osobito u trenucima žalosti i tuge. Teško je naći prijatelja koji, u takvim okolnostima, može istinski tješiti i ojačati u Bogu uznemirenu dušu. Radosna je duša koja je zadovoljna s Bogom i sve nalazi u Bogu.
Dužnosti prema poznanicima – Radi dužnosti svog staleža, žena i majka često mora imati posla sa svijetom. Te dužnosti spadaju u tri kategorije – one koje se javljaju radi pristojnosti ili dobrih običaja, radi posla i radi društvenih obveza.
1. Pristojnost – te dužnosti se posebno sastoje od primanja i uzvraćanja posjeta. Ona se tome treba spremno posvetiti kada to dužnost ili ljubav zahtijevaju. U tim prilikama, ona treba biti poznata po svom poštovanju prema istini, ljubavi i milosrđu i da je njezina motivacija uzdizanje bližnjih.Ali u interesu njezinih vjerskih dužnosti i onih njezinog staleža, ona treba što je moguće više izbjegavati beskorisne i dokone posjete, koji troše dušu, slabe pobožnost i često vrijeđaju ljubav.
2. Posao – Razboritost i jednostavnost trebaju upravljati njezinim poslovima. Treba biti razborita u izboru sredstava, koristeći sve što joj je Bog dao u smislu inteligencije, sposobnosti i istinske marljivosti da uspije u svom poslu. To je legitiman ulog u nečije talente, kako se o njima govori u Evanđelju. Ona treba biti jednostavna u svojim poslovanjima, tražeći samo pravdu, djelujući jedino prema istini i imajući pouzdanja samo u Boga za uspjeh. Život utemeljen na vjeri ne treba ništa više.
Kao što pohvale Salomona o ženi vrsnoj u Mudrim izrekama pokazuju, ženin posao kod kuće ima neizmjernu ekonomsku vrijednost iako se rijetko naplaćuje i kompenzira novčano ili pravedno prepoznaje. Svejedno, nitko ne treba omalovažavati ili ponižavati njezin posao koji ima vitalnu važnost za život njezine obitelji i ekonomsku održivost. Kreposna žena neće se brinuti o svjetovnim vrijednostima ili ljudskom obziru, pouzdajući se da će joj sam Bog naplatiti njezine napore iz ljubavi stostruko. Primijetite također da je društvo općenito bolje kada su njegovi građani odgojeni kod kuće uz majčinu brigu i ljubav. Ako ne postoji ozbiljna nužda, majka ne bi smjela raditi izvan kuće. Majka koja stavlja veliku važnost na profesionalnu karijeru i zarađivanje plaće ispred obiteljskih dužnosti stavlja svoju vlastitu dušu i dušu članova svoje obitelji u ozbiljnu opasnost.
3. Društvene obveze - Vjerna žena i majka je ponekad dužna sudjelovati u svjetovnim proslavama. Njezin položaj, obiteljske dužnosti, prijateljstva to zahtijevaju. U takvim prilikama koje su neukusne njezinoj pobožnosti, kreposti čednosti, ljubavi i poniznosti će biti pravilo njezinog ponašanja i njezina zaštita.
Čednost – čednost treba biti njezin glavni ukras, njezin kršćanski protest protiv taštine svijeta i njezina moćna zaštita protiv njezinih opasnosti. Katekizam naučava da čednost štiti intimno središte osobe. To znači odbiti otkriti ono što treba ostati skriveno... čednost je pristojnost. Ona nadahnjuje njezin izbor odjeće. Ona čuva tišinu ili rezerviranost kada postoji očita opasnost od nezdrave znatiželje. Ona je diskretna... Čednost nadahnjuje način života koji čini mogućim oduprijeti se zavođenju mode i pritisku prevladavajućih ideologija.
Papa Pio XII. jednom je rekao: „Nema ništa pogrešno u modernome. Ali, moda nikada ne smije biti vrhovno pravilo ponašanja. Postoji granica preko koje moda može donijeti propast duše.“ I na drugom mjestu naučavao je:“čednost predviđa prijeteću opasnost, zabranjuje nam izlagati se riziku, zahtjeva izbjegavanje onih prilika koje razboriti ne zanemaruju. Ona ne voli nečiste i slobodne razgovore, bježi od najmanje nečednosti, pažljivo izbjegava sumnjivu bliskost s osobama suprotnog spola, budući da ona navodi dušu da pokazuje dužno poštovanje prema tijelu, kao dijelu Kristovog Tijela i hramu Duha Svetoga. Onaj koji posjeduje blago kršćanske čednosti zazire od svakog grijeha nečistoće i isti tren bježi kad ga zavode njezine prevare.“ (Sacra Virginitas, no. 58).
Ljubav – Želeći najbolje drugome, kršćanska žena treba biti pažljiva da nikoga ne osramoti, učtiva u svemu što savjest dopušta i istina se ne profanira, posvećena do samih granica dužnosti.
Poniznost – u prisutstvu ljudske slave i ambicije, poniznost žene i majke treba sjati u svoj svojoj jednostavnosti. Ona treba ustuknuti u pozadinu i zaboraviti na sebe da bi se zaposlila brigom o drugima, ona treba prihvatiti mirni spokoj poniženja koje joj nanose njezina taština i sebeljublje, znajući kako naći Boga usred radosti i užitaka svijeta kao i njegovih žalosti. Kada je ona čedna, skromna, ljubazna i ponizna, ona može sudjelovati na svjetovnim proslavama bez straha od njihovih opasnosti. Ona će ispuniti svoju dužnost i ostaviti za sobom slatki miris Krista, u kojem ona živi i za kojeg djeluje.
Žene, bedem civilizacije – U sedamnaestom stoljeću, Gospa od Dobrog Uspjeha (ili Dobrog Događaja) prorekla je prečasnoj majci Marijani od Isusa da će dvadeseto stoljeće vidjeti gubitak vjere, morala i dobrih običaja. Danas vidimo da su se Njezina proročanstva ostvarila. Ono što je preostalo od kršćanske zapadne civilizacije napada se sa svake strane i sistematski uništava. Stoga se kršćanske majke trebaju prisjetiti da su u svakom društvu vjerne žene bile te koje su sačuvale standard dobrog ponašanja, običaja i morala. To su vrijednosti koje majka, više nego itko drugo, prenosi svojoj djeci. To su vrijednosti koje su žene bile sposobne potaknuti kod muškaraca i društva – jednostavno ponašajući se na dostojanstven i čedan način koji zahtjeva uzvraćanje. Tako će oporavak kršćanske civilizacije, koji je toliko očajnički potreban danas, početi i ojačati zahvaljujući kršćanskoj ženi i majci, srcu svake obitelji i doma i zemlje.
U Fatimi je anđeo opisan u viziji dijela o Trećoj tajni kako ponavlja zahtjev naše Gospe Lurdske: „Pokora! Pokora! Pokora!“ Kako se ta pokora vrši, nebeska Kraljica je prikazana u istoj viziji kako gasi vatru Božje kazne kako dolazi na svijet! Ako činimo svoju pokoru u skladu s dužnosti svog staleža, mi ćemo sigurno imati pomoć Božje milosti u svim našim nastojanjima i primiti zaštitu Presvetog i Bezgrješnog Srca protiv svih opasnosti kao i pomoći našoj Gospi da ispuni obećanja iz Fatime: „Na kraju, moje će Bezgrješno Srce pobijediti.“ Kako radosna može biti takva dobra žena i majka kada dođe pred Božje sudačko prijestolje i može reći: „Dok sam ja bila s njima, ja sam ih čuvala u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitila ih.“(Ivan 17,12)
Izvor: Imitatio Marie | Fr. Peter Carota (blog traditional catholic priest)
