U poruci od 25. srpnja 1982. godine rekla je ovako: „Za ozdravljenje bolesnika vrlo je važno moliti slijedeće molitve: Vjerovanje, 7 Očenaša, Zdravomarija i Slava Ocu, postiti o kruhu i vodi. Dobro je polagati ruke na bolesnike i moliti. Dobro je pomazivati bolesnike posvećenim uljem. Nemaju svi svećenici dar ozdravljenja: Da bi si probudio taj dar, svećenik mora ustrajno moliti i čvrsto vjerovati.“ (Župna kronika 72)
Od samih početaka ukazanja, običaj je da se u Međugorju iza svete Mise moli Vjerovanje, 7 Očenaša, Zdravomarija i Slava Ocu te molitva za ozdravljenje duše i tijela. A Gospa je dala i posebnu „MOLITVU ZA BOLESNIKA“ koju je izdiktirala Jeleni i Marijani Vasilj 22.6.1985. poručivši: „Najljepša molitava koju možete izmoliti za jednog bolesnika je ova:
MOLITVA ZA BOLESNIKA
O moj Bože,
ovaj bolesnik što je pred Tobom
došao te je zamoliti za ono što smatra najvažnijim;
ono što on želi, smatra da mu je to najvažnije.
A Ti mu, Bože, u srce unesi ove riječi:
"Važno je u duši biti zdrav"
Gospodine, nek' se vrši nad njim
Tvoja sveta volja u svemu!
Ako hoćeš, neka primi zdravlje.
Ako je Tvoja volja,
nek' nastavi svoj križ nosit.
I molim Te za nas,
koji molimo za njega;
Očisti nam srca da budemo dostojni
da preko nas dijeliš svoje svete milosti.
Ti ga čuvaj i olakšaj mu boli.
Tvoja sveta volja nek' se nad njim ispunja,
i Tvoja sveta ljubav nek' se očituje u njemu.
Pomozi mu da hrabro nosi svoj križ.“
A zatim se moli 3x Slava Ocu*
Kao što vidimo za Gospu nije najvažnije tjelesno zdravlje, nego je više zabrinuta za zdravlje duha. Tjelesno zdravlje će biti ako to bude volja Božja i zato je bolje moliti za prihvaćaje Božje volje i za snagu nošenja križa.
Koliko je to daleko od naše opsesivne potrage za tjelesnim zdravljem, od našeg preuveličanog straha od korona virusa i svih drugih virusa i bolesti kojih će još sigurno biti kako bi se čovječanstvo sve više utjeralo u strah. Nemojmo dakle zaboraviti ove Gospine riječi: „VAŽNIJE JE U DUŠI BITI ZDRAV!“
Gospini prioriteti pri ozdravljenju čovjeka iščitavaju se i u poruci koju je Gospa priopčila Mirjani Vasilj, a koja se posebno odnosi na bolesnike, kaže: „Moraju vjerovati i moliti se, ne mogu pomoći onome tko se ne moli i tko nije spreman na žrtvu. Bolesnici, pa i oni koji su dobrog zdravlja, trebaju moliti i postiti za bolesnike. Što više vi čvrsto vjerujete, što više molite i postite na istu nakanu, to će veći biti Božja milost i milosrđe.“ (Župna kronika 76)
I ovdje vidimo kako je više od ozdravljenja i zdravlja, Gospi važnije da je bolesnik u vjeri i molitvi, i da je otvoren za trpljenje. Sve to upućuje kako je opet Gospi više stalo do čovjekovog obraćenja nego do njegova fizičkog ozdravljenja. Ovakva pedagogija se itekako slaže sa Evanđeljem koje puno puta ponavlja – Što čovjeku vrijedi ako sav svijet stekne, a samoga sebe izgubi???
Ono što nam Gospa u svojoj školi ljubavi želi reći jest kako se na svijetu vodi neprestani rat između Boga i sotone za ljudske duše. Čovjekova duša je dakle neizmjerno vrijedna jer je vječna. Marija je Majka Crkve, dakle i Ona ima s Crkvom isto poslanje. A ono bi se moglo sažeti ovako: „Crkva, svjesna svoga poslanja u brizi za svakog čovjeka, dužna je brinuti se ne toliko za ovozemaljska dobra, jer to prvenstveno pripada brizi društvene zajednice, nego za ono što je neprolazno i nadnaravno – besmrtnu dušu i proslavljeno tijelo: spasenje čovjeka za vječni život.“**
*Izvor: Vlašić – Barbarić: Pregate con il cuore (meditazioni da luglio a dicembre 1985), str. 220-221
Paula Tomić/medjugorje-info.com
