Na svetkovinu Preobraženja Gospodinova, 6. kolovoza 2021., jutarnjom svetom misom u 5 sati, završio je 32. međunarodni molitveni susret mladih u Međugorju. Kroz pet dana Hercegovačkog sunca, vrućine, sparine, a zatim olujne kiše, oko 20 000 mladih iz 54 zemlje, pokazali su kako su upravo oni, njihov neustrašivi dolazak i spremnost na žrtvu, glavni protagonisti i motor cijelog programa.
Ovaj Mladifest obilježila je odsutnost omiljenog apostolskog vizitatora za župu Međugorje, mons. Henryka Hosera koji zbog komplikacija zdravstvenog stanja nije mogao doći, ali je u svojim mislima i po prikazivanju svojih patnji, bio trajno prisutan u svakom trenutku Mladifesta.
Također, obilježile su ga kateheze i propovijedi visokih crkvenih dostojanstvenika (umirovljeni prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata kardinal Robert Sarah, mons. Luigi Pezzuto, nadbiskup Gdanska u Poljskoj Tadeusz Wojda, biskup Aleksandrie della Paglia u Italiji Guido Gallese) koji su mlade pokušavali uputiti koje dobro trebaju činiti kako bi baštinili vječnost i susreli se sa jedinim Dobrom. Međutim, mladi su svojim strpljivim slušanjem, radošću, zahvalnošću, otvorenošću za zajedništvo, za molitvu, za sakramente – posebno za svetu ispovijed – pokazali kako ih je Gospa isto to već godinama podučavala: što znači biti EUHARISTIJA, što znači VJEROVATI, što znači biti SVJEDOKOM RADOSTI I MIRA!
Lijepo je to sažeo fra Goran Azinović u svojoj kratkoj, ali najinteresantnijoj katehezi posljednjeg dana Mladifesta pitajući mlade što su naučili u svim tim silnim katehezama o tome što znači geslo ovog Mladifesta: „Koje dobro moram činiti?“ Opći muk dozvolio mu je da na kraju podcrta ono doista važno: 1. ŽIVJETI EUHARISTIJU, 2. VOLJETI MARIJU i 3. MOLITI KRUNICU. Ako budemo živjeli samo ove tri stvari doći ćemo do najvećeg Dobra, do Svetosti!
I upravo su ovi mladi svećenici poput fra Gorana i fra Bojana Rizvana bili ono što bi predavači na Mladifestu trebali biti: dinamični - a duboki, spontani – a inteligentni, edukativni - a interesantni. Pokazali su i da teme kateheza trebaju biti više životne, prilagođene problemima mladih ljudi, poput teme koju je razvio fra Bojan o strahu od odluka, o izabranju puta i o problemu neodlučnosti. To je ono što danas najčešće muči mlade ljude izložene u nesigurnosti materijalnog svijeta.
Ovoga puta svjedočanstava nisu došla do punog izražaja, iako ih mladi najviše vole i najviše im ostaju u sjećanju, jer su bila vremenski „ugušena“ od dugih kateheza. Ipak, Bog uvijek nadoknadi tamo gdje su naše ljudske nesavršenosti i granice. Tako je i ovaj puta Gospa sasipala puno više milosti nego što smo mi ljudi mogli osigurati svojim znanjem i organizacijskim sposobnostima. To svjedoči svatko tko je i jedan trenutak proboravio u Međugorju ovih dana: zanos, polet, milost, radost i mir!
Nota mira posebno se provlačila kroz pjesme međunarodnog zbora i orkestra pod ravnanjem prof. Damira Bunoze. U liturgiji meditativni, a u pauzama i nakon programa razigrani, veseli, rasplesani – svojim pjevanjem doista su bili živo tkanje cijeloga programa i ono nešto po čemu je međugorski Mladifest tako poseban i prepoznatljiv.
Posebno mjesto u organizaciji Mladifesta zauzimaju VOLONTERI koje je vodio predsjednik Frame Međugorje, Josip Pavlović. Na ovogodišnjem Mladifestu bilo ih je oko 150. a o tome što su sve radili je kazao: ”Podijeljeni smo u više grupe. Prodajemo službene majice Mladifesta, plesno animiramo program, pomažemo oko sakristije pri ispovijedi, tražimo hlad svećenicima za ispovijed, donosimo i vodu, tu smo da pravimo red za vrijeme pričesti da je manja gužva, tu smo i za procesije, a uvijek smo na raspolaganju svim ljudima u njihovim potrebama i pitanjima!“ I doista biti dio Mladifesta na ovakav način veliki je dar za sve mlade župljane, a i za sve framaše iz okolnih mjesta koji su barem na jedan dan stizali na program sa svojim duhovnicima.
Ipak, izvor i vrhunac cijeloga programa Mladifesta bila su EUHARISTIJSKA SLAVLJA sa pripadajućim molitvenim programom (klanjanje, molitava sa svijećama, procesija sa Gospinim kipom, film zajednice Cenacolo, poslanje). Svaka večer je bila posebna, svaka misa je donosila neku novu poruku i svaki susret je darivao različite milosti – ali sve su vodile do preobraženja, do suobličavanja do susreta s Isusom u blagovanju njegovog Tijela i Krvi u svetoj pričesti.
Ova živa Euharistija koja se doista živjela svaki dan, neka bude ohrabrenje i poruka univerzalnoj Crkvi, da dok je Gospe Međugorske, bit će i žive Crkve i da ne trebaju strahovati. Gospa Međugorska uvijek vodi k Isusu!
Paula Tomić/medjugorje-info.com
