Uskrsnuće je bilo temelj njegove vjere i zato je njegova vjera bila snažna, svijetla i puna optimizma unatoč križeva i poteškoća s kojima se dnevno susretao. Svim srcem je vjerovao da je Gospodin Uskrsnuo i zato je Uskrs za njega Blagdan nad blagdanima. U ozračju uskrsne radosti koja ga je do dubine srca ispunjala pisao je o Uskrsnim zvonima, o radosnom uskrsnom pokliku Aleluja i o proslavama svojih Uskrsa. Budući da je njegova stalna tema bio križ, a, kako je govorio, njegova pokretačka snaga bio je raspeti Isus, nikada nije zaboravljao ono što je lijepo sažeo pjesnik S. S. Kranjčević u svojoj pjesmi Golgota: Da ne može nikad biti bez Golgote Uskrsnuća. Zato je otac Ante u jednoj svojoj uskrsnoj čestitki to sažeo na svoj, Gabrićevski način: „Naše je veselje, naša je radost plod kalvarijskoga križa, plod Njegove žrtve, koja je zavrijedila onaj pobjedonosni aleluja uskrsnuća!
VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
1.DAN
Danas posvuda bubnjevi, glazba. »Poela Boišakh - prvi dan mjeseca boišakha - bengalska nova godina«. Pa budući da vi toliko volite Bengaliju, jer je Bengalija vaša, želim »sretnu Novu godinu« i to 1384. po bengalskom računu.
Uz čestitku zahvalna za vaše čestitke, molitve i pomoć. Prigodom svetih uskrsnih blagdana posebno sam vas se sjetio kod oltara.
Uskrs je ove godine uistinu bio težak. I upravo zbog toga tako krasan i sretan. Prvi put imali smo sve obrede u našoj crkvi. Pranje nogu dvanaestorici staraca bilo je dirljivo. Plakali su. Oni tu peru noge svećeniku, kad im dođe u kuću, a eto sada on njima pere noge. Danas su došli da zauzvrat svi zajedno u crkvi operu moje noge.
Iz udaljenih sela došli su katekumeni. Najprije su održani obredi Velike subote, noćna uskrsna misa, pa onda rana misa tu u Maria Polliju, a onda sam krenuo u selo Dos Nomber. Stigao sam tamo oko 10 sati. I tu su se redale ispovijedi, pa misa i bolesnici. Sve je završilo oko jedan sat poslije podne. Vani gori, a gori i u meni: groznica, glavobolja, umor. Po onoj vatri krenuo sam naprijed u Piprekhali, naše najveće selo. Stigao sam tamo oko četiri sata poslije podne. Odmah sam sjeo u ispovjedaonicu. Čitavo selo sredilo je račune s Isusom. U šest sati bila je misa, pjesme, bolesnici, blagoslov koliba Staniša, Luisa i Potoma. Iznenada se nad selo sručila tropska oluja. Grom je udario blizu Nikoline kolibe. Prestrašili su se pa sam ih otišao blagosloviti.
Jedva sam se držao na nogama. Uistinu sam bio na kraju snaga. Staniš je donio riže i nešto prženoga povrća. Malo, no tečno. I onda se Ante Bogu pomolio i »lin« — kakav je — zaspao i prije nego što se ispružio na hasuru...
Iako sam ono bio odlučio da neću više sanjati, a ja opet sanjam i gledam, gledam i sanjam: čitava vojska anđela kruži i kruži nad malom kapelicom. Onaj sprijeda izgleda kao da je sličan don Luki iz Malog Koncila. Nosi veliku zastavu. Natpis »Suradnici Majke Terezije«. Ja čekam kad će se spustiti, a ono pod prozorom kapelice zatuli šakal. Ja skočih s hasure, oko mene zuje samo komarci, a anđelima i don Luki ni traga ni glasa. Bit će da su se preplašili šakala... No doći će oni jednog dana, doći će!
Pa, eto do viđenja, i još jednom iskrena hvala na svemu.
Mnogo vas voli i preporučuje se u molitve
Vaš o. Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
2. DAN
Ove godine nama je, ljudski govoreći, bio dosta žalostan Uskrs. Od Velikog petka nakon ponoći pa, evo, sve do pred večer danas na Uskrs oko nas lome se strahovita oluja i vihor. Polja su sva poplavljena kao usred kišnog doba. Na stotine je koliba srušeno. Prije dva dana strahovit je vihor bjesnio nad obližnjom Orissom i iza sebe ostavio nekoliko stotina mrtvih. Radio javlja da i tu ima mnogo poginulih.
Takve oluje u to doba godine ne sjećaju se ni najstariji ljudi. Vrtovi, na koje smo se toliko oslanjali da će nam pomoći, sasvim su uništeni. Prije nekih tjedan dana tuča ih je dosta oštetila. Komadi tuče bili su teški i do 250 grama, i to u kvrgama poput topuza. Poginulo je mnogo goveda.
Uskrsne smo obrede morali skratiti. U crkvu su došli oni najbliži crkvi, no sasvim mokri, prozebli, držeći se jedni za druge. Malo nas je bilo, no u molitvi smo mislili na vas i na sve ostale drage prijatelje i dobročinitelje.
Sada, nakon tih oluja, morat ćemo pokušati s jutom, iako je već dosta kasno. Nakon jute presadit ćemo rižu.
Kako nam javlja radio, u Orissi je desetak sela jednostavno sravnjeno sa zemljom. Dio tog tornada iz Orisse došao je i do nas ovdje. Kroz onu kišu i lomljavu stabala jedva sam dospio do Sirotišta i Bolnice. Najviše sam se bojao za one koji žive u njima. No, hvala, dragome Bogu, nikome se nije ništa dogodilo. Ali je zato na rijeci Gangesu stradalo dosta domorodačkih lađica.
Mi smo se odmah dali na popravak srušenih koliba i na njegu ranjenika. Kao dar s neba stigla mi je pomoć od jednog velikodušnog prijatelja iz Australije. Uzvratio mu Isus obiljem milosti!
Idućeg mjeseca dolazi nam biskup da dijeli svetu krizmu. Stoga ću čitav ovaj mjesec biti gotovo neprestano u udaljenim selima. Sad ih je već oko 40, pa je teško stići na sve strane i odgovarati na sva pisma. Ali zato se svih pojedinaca i njihovih nakana posebno sjećam kod oltara.
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
3. DAN
Ðogendro je Girišev tetak. A Giriš je naš katehist u selu Šitilija. A Šitilija je selo uz Bandrakhali, naše najudaljenije selo, u kojemu mislimo otvoriti novu misijsku postaju.
Dakle, sad znate gdje ste, nećete se izgubiti. Ali, ali... ako se susretnete s Ðogendrom, Giriševim tetkom, neće vas on tako lako pustiti. Njega more velike brige. Ne toliko brige ovoga svijeta, nego one drugoga!
Kako ću se osloboditi grijeha? Tko će meni oprostiti grijehe? Milosrdni Otac. On je... no da li sam ja vrijedan njegova smilovanja?
Pitanje za pitanjem... Oči i ruke podignute k nebu kao da očekuju odgovor.
»Hoće, hoće… oprostit će mi On sve. Doyal tini - On je milosrdan!« I sklopljenim se rukama nakloni i dotakne se čelom zemlje.
»Stari moj otac davno je umro. No mali zemljani lončić visi nad mojim vratima. Kad smo po običaju naše vjere spalili tijelo, skupio sam pepeo i stavio sam ga kao svetu uspomenu u taj lončić. I kad god ulazim i izlazim iz kuče, čelom se dotaknem lončića i molim svojeg oca za oproštenje ako sam ga ikada čime uvrijedio, moleći za njegov blagoslov. I onda se mir vraća u moje srce. O, sigurno će onda i onaj Vječni Otac oprostiti sve moje nepravde, on, vječno milosrdni Otac.«
I s dubokim poštovanjem Ðogendro opet sklopi ruke i čelom se dotakne zemlje.
Tajna križa, otkupiteljska tajna Kalvarije, za njega je još velika tajna. No, privlače ga raširene ruke, probodene ruke i probodeno Srce. Jeka stoljeća dopire i do Ðogendrova srca i duše: »Umorni i opterećeni, dođite k meni sa svojim bolima, sa svojim brigama... Ja ću vas okrijepiti!«
Molimo revno i za Ðogendra iz Šitilije i za tolike Ðogendre širom svijeta da svi oni budu dionici ljubavi i milosrđa našega Spasitelja.
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
4. DAN
Uskrsna čestitka, uskrsni blagoslov. I iskrena zahvala na vašim molitvama, žrtvama, pismima, darovima Ali opet: tek malo zajedničko pismo, »Palme« s rijeke Gangesa. Kako bih se rado javio i svakome posebno, ali duše zovu. Dane i dane sam u udaljenim selima, no budite, međutim, uvjereni da vas se dnevice sjećam kod oltara. Za vrijeme svetih uskrsnih blagdana činit ću to još revnije.
Pa kad već ne mogu svima pisati, dođite sa mnom na mali uskrsni izlet da dijelimo znoj i teškoće putovanja, no još više radost i sreću, sreću davanja.
Najprije ćemo k bolesnicima. Oni nas trebaju. A i mi njih. Oni su Božji blagoslov.
Starkelja Radkristo nije danas mogao do kapelice. Starost i bolest se složile. On i starica Dasi sami su. Nemaju djece. Mala koliba i u kolibi mali seoski dućan sve zajedno vrijedi kojih 20 dolara. Dvaput na mjesec on donese stvari sa sajma u Amtoli, zaradi nekoliko novčića, i tako njih dvoje žive. Imaju i mali vrtić . Sve je nekako maleno, izuzevši njihova srca koja su uistinu velika, svako vrijedno i nekoliko tisuća dolara. U procesiji smo mu donijeli svetu pričest. Koliba je tako mala da smo i oltar stavili pred kolibu. Pripravna molitva, pjesma i onda euharistijski zagrljaj. Nakon toga razgovor ugodni s Njime. Nešto kao u svetoj misi »molitva puka«. Svi tako dijelimo euharistijsku radost, svi postajemo sudionici ovoga euharistijskog dara. Netko je u jednostavnosti srca spomenuo Isusu i to kako bi bilo dob; da se dućan malo i proširi. I ja se s time slažem. A, sigurno, i sam dragi Isus!
Pulinov brat Nolini sav je jedna rana. Ospice. Strašna je to bolest. On još nije kršten. Bio je tako sretan što smo i k njemu došli i za njega se pomolili. Molili smo se i za čitavo selo, da se bolest ne proširi, jer je to vrlo zarazna bolest.
Preko rijeke prešli smo u selo Korakati. Blagoslovili smo malu privremenu kapelicu. Počelo se po betlehemsku. To je staja, no budući da ljudi žele da se odmah počne poukom, očistili smo sve i uredili za kapelicu.
I tu su danas bolesnici nas čekali. Dva mladića: sušica ih izgriza. Pobrinuli smo se i za lijek i za bolju prehranu i za njih i za njihove obitelji.
Onda smo se uputili prema rijeci Gangesu. Jedan siromašni ribar dovezao je svoju staricu majku u maloj ribarskoj lađici. Majka mu je teško bolesna, ne može niti ustati. Svi smo se pomolili, klečeći u onom blatu uz rijeku. Lađica je popucala, voda ulazi na sve strane. Bolesnicu smo polako podigli i metnuli na nosila što smo ih napravili od bambusa. Najbliža je bolnica u Molakhaliju. Mladići su podigli nosila. Kroz duboko blato krenusmo do nasipa i dolje prema bolnici, prošli smo kroz mali seoski sajam. Ljudi s poštovanjem gledaju na naše mladiće i na učitelja Šubola. Djela milosrđa uvijek privlače srca. Bila je noć kad smo stigli u bolnicu. Sve je bilo zatvoreno. Liječnik je nekamo otišao. No kad nas je bolničarka prepoznala brzo je poslala po njega. I svaka mu čast: odmah je došao, odmah sve uredio, iako to nije bilo službeno vrijeme dežuranja. Reče mi: Kad vi toliko možete učiniti za ovu siromašnu bolesnicu, pravo je da i mi nešto učinimo.
U bolnici smo našli jedno siroče. Majka mu je umrla, otac je otišao po drva u džunglu. Od rođaka nitko ga ne dolazi pohoditi. Stoga smo sve lijepo na njemu očistili, nabavili slatkiša i jednu igračku. E, da ste vidjeli njegovu sreću!
Tu je bila još jedna starica. I za nju smo nabavili čisti sari. Sve su to bile male stvari, no ipak koliko su sreće unijele u sva srca. Svijet postaje ljepši u svakom našem i najmanjem djelu, kad god učinimo »nešto lijepo za Boga«, kako ono veli Majka Terezija.
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
5. DAN
To se često dogodi. Kolibe su pokrivene slamom, peći male i otvorene, jaki predmonsunski vjetrovi, pa se nesreća lako dogodi i naglo se proširi. A po selima nigdje nema vatrogasnih društava. U tom je slučaju čitavo selo vatrogasno društvo. Međutim, velik je problem u tome što u sušno doba presuše mali ribnjaci uz njihove kolibe.
No, ove godine kao da je više požara. Posljednje nedjelje baš sam sjeo da uzmem nešto riže kadli do nas dopre vika iz sela: »Gori Haldarova koliba!«
Kuće su im izgorjele, pa smo za prvu pomoć podigli ovakve kolibe dok ne sagradimo bolje i trajnije kolibe.
Učitelji, sluge i školska djeca — svi kao jedan poletjesmo prema kolibi. Susjedi su već počeli bacati vodu na gorući krov i mokrim gunjevima pokrivati krovove obližnjih koliba da se požar ne proširi na čitavo selo. Teško je donositi i bacati vodu zemljanim vrčevima pa smo počeli našim kantama. Dva reda od ribnjaka do kolibe. Bambusima smo razbili krov i bacili ga na zemlju. Za koji sat vatra je prestala. Mnogo je toga izgorjelo, ali, hvala Bogu, nitko od ukućana nije ozbiljno stradao. Na vrijeme smo izvukli iz kolibe dječicu. Samo je nas nekoliko dobilo dobre opekotine. Ja na lijevoj nozi. Jedan gorući bambus ušao mi je u nogu pa ju je dobro spržio. Nekoliko sam dana šepao.
Majka Šaroda plačući je obuhvatila moje noge. Gotovo sve joj je uništeno. Odmah smo se dogovorili sa seoskim mladićima: treba od kuće do kuće prositi da se opet sagradi koliba. A mi smo se pobrinuli za odijela. Baš kao naručen došao je paket robe od prijatelja iz Australije. Božja providnost nikad ne ostavlja svoje, pa ni u najtežim kušnjama.
U nekoliko dana izgorjela je Nogenova koliba i koliba siromašnog Rama i lađara Halima u selu Atarabanki. Svima smo pomogli koliko smo mogli. Pomogli smo, dakako, vašim darovima, vašom ljubavlju.
Divna je ta suradnja u pomaganju bratu čovjeku, kad se otiru suze boli. Otrti i jednu suzu veliko je djelo milosrđa, upisano je u knjizi života.
Želi vam svako dobro i ovdje i u lijepome nebu vaš otac Ante!
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
6.DAN
Mali slijepac Ononto držao je majčinu ruku, ruku svoje majke koju nikada nije vidio. Slijep je od rođenja. Majka udovica ima samo njega. A i on ima samo majku i dobra srca plemenitih duša (dobročinitelja).
Nije vidio majčino lice, no čuje kucaje njezina srca, osjeća ih. I tom srcu, toj ljubavi majčinoj Ononto pjeva svojim srcem i svojom dušom.
Susreli smo se u vlaku na putu u Kalkutu. Vagon je bio prenatrpan, jedva se možeš micati, no Onontova pjesma otvara put, otvara srca. Pjesma majčinskoj ljubavi, molba Milosrdnome da mu bar jednom da »doršon«, da ugleda sveto majčino lice.
»Do jamo je, amar maer muka ekbar đeno dekhte pai! — O Milosrdni, da bar jednom mognem vidjeti lice svoje majke!«
Bilo je hladno zimsko jutro. Vagon je na sve strane otvoren. Na Onontu je samo tanka košuljica. Ali njega grije ona majčinska ruka koju on stišće objema svojim ručicama.
— O Milosrdni, majke moje ruka kad je tako topla, koliko će veći biti smiješak njezina lica! — O daj, daj ... »maer muka ekbar đeno dekhte« — da jednom mognem vidjeti lice svoje majke. Ja ne znam kamo idem, no neću posrnuti, majka je uza me. Ja ne znam hoće li u podne biti riže, no moja je ruka u ruci moje majke. Ona će mi dati čašicu riže, ona će mi srce svoje dati. Ja ne znam tko je oko mene, no zlo mi se neće dogoditi, majka je uza me! O Dojamoje, o Milosrdni!
I Ononto završi svoju pjesmu: »O bhai, bon! — O brate, o sestro, ti za mene pogledaj lice moje majke, daj nam zrno svoje ljubavi, otari suzu s lica moje majke!«
I dali smo mi zrno svoje ljubavi, otrli smo suze s lica njegove majke — ja i u svoje ime, a i posebnim darom u ime vaše, drage majke, koje plačete za svojim sinovima koji neće da vide vaše lice, ljubav vaših srdaca. Molitvom malog slijepca Ononta uzljubili vas oni opet sinovskom ljubavlju...
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
7. DAN
Početkom ove godine Majka je Terezija pohodila Bangladeš, muslimansku državu istočno od Indije. Tu njezina družba Misionarki Ljubavi ima šest kuća. Susrela se i s generalom Husainom Muhamedom Ershadom, koji sada upravlja tom zemljom kao »Chief Martial Law Administrator - Glavni upravitelj ratnog stanja«.
Više od 90% stanovnika te zemlje čine muslimani, a ostali su hindusi, budisti i kršćani.
Dnevnik na engleskom jeziku »The New Nation« (»Novi Narod«), koji izlazi u glavnom gradu Dhaki, u broju od 8. siječnja 1983. u uvodnome članku krasno piše o Majci Tereziji.
»U svijetu, koji misli samo o materijalnim dobicima i ugodnostima; u svijetu, gdje su ratna groznica i utrka u naoružavanju i ekonomskoj i političkoj nadmoći, učinili beskućnicima i lutalicama milijune ljudi, primjer ljubavi i služenja Majke Terezije nešto je jedinstveno, tako različno od obična mišljenja. Ona ne samo da poučava, ona žrtvuje samu sebe za siromahe, za zapuštene. Putuje s jednog kraja svijeta na drugi, ne misleći na san, na umor. U 15 zemalja ona osniva kuće za umiruće i bijednike. Misionarke Ljubavi, kako se one zovu, rade upravo misionarskim žarom u raznim dobrotvornim službama. Krasna pouka za one koji na međunarodnim skupovima drže velike govore o siromasima i gladnima.
Majka Terezija ne nosi kraljevsku krunu, nema nikakve vojske. No ona ima zlatno srce ispunjeno majčinskom ljubavlju za sve bez obzira na narodnost vjeru ili boju kože. I zato je svi poštuju. Nobelova nagrada za mir nije ju učinila većom. Velikom je čine njezina plemenita djela i njezina dobrota.
Ova kreposna žena živa legenda ljubavi i samilosti završila je svoj pohod gradu Dhaki pohodom glavnom upravitelju ratnog stanja, generalu Ershadu. S njim je razgovarala o raznim planovima svoje Družbe u Bangladešu. Zamolila je za neke povlastice za svoje sestre. General joj je obećao potpunu suradnju.
Sve je to lijepo, ali ako mi ne naučimo od Majke Terezije duh ljubavi, žrtve i samilosti, sudbina milijuna gladnih i zapuštenih neće se promijeniti. Koliko može ona sama učiniti za tolike siromahe i bijednike, ako čitava zemlja, osobito oni bolje-stojeći, ne postanu jedno srce i jedna duša u tom karitativnom radu!?
S posebnim poštovanjem mi se danas sjećamo dobrote Majke Terezije i svega dobra što ga je ona učinila za zapuštene čitavog svijeta. Zahvalni smo joj za šest kuća Misionarki Ljubavi što ih je osnovala u Bangladešu. Zahvalni smo joj za veliku pomoć pruženu bijednicima za vrijeme rata za oslobođenje naše domovine ...«
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
8. DAN
Tamo gdje se hindusima sveta rijeka Ganges izlijeva u Bengalsko more, južni dio naše misije, polovicom siječnja svake godine dođe i do 500 000 hindusa iz čitave Indije, čak iz najsjevernijih krajeva, udaljenih više od tisuću kilometara.
Dolaze vlakovima, autobusima, malim kolima, pješke. Dolaze uz najveće žrtve. Zadnji dio malim lađicama do otočića Šagor, gdje je hram božanstva Kapilanunija.
U težnji, u nadi da će im biti oprošteni grijesi, dolazi ih na tisuće. I bogataši i siromasi, i neuki i oni s doktorskim titulama, i ministri, i narodni poslanici. Sve, sve ih privlače vode i valovi njima svete rijeke Gangesa pomiješane s morskom vodom. Tako se, eto, i oni, očišćeni od grijeha, žele sjediniti sa svojim božanstvom.
Prvom zorom sretan je i blagoslovljen čas kad se valja okupati, već prema sretnom rasporedu zvijezda i mjeseca.
Sa sklopljenim i prema nebu podignutim rukama, uz zaziv Božjeg imena »Ram, Ram«, sve to mnoštvo silazi u tu njima svetu, spasonosnu vodu. Stotine tisuća kao jedan čovjek, to golemo mnoštvo, željno sreće, nutarnjega mira, željno Boga.
Čovjeku misli lete u Palestinu. U duhu gledam ono i mnoštvo koje je i Njega slijedilo, čujem Njegov glas: »Misereor super turbam! Žao mi je naroda!«
I evo tu srca željna milosti, željna oproštenja grijeha. Željna ne samo vode svete rijeke Gangesa nego i vode krštenja. I za njih je On došao, i ovo je mnoštvo On vidio i nad njim se On sažalio.
A ti i ja? Da li mi suosjećamo s njima, molimo li se za njih? O zašto, zašto još toliki milijuni daleko od Tebe stoje? Jer vjerni Tvoji moliti se boje: »Dođi Kraljevstvo Tvoje!« A ti i ja? Bojimo li se i mi?
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
9. DAN
Moj kuhar Budhu duša je od čovjeka. Ne bi boljeg našli ni u Splitu, ni u Metkoviću. Dobra duša, dobar čovjek, no kao kuhar... Ma, eto, bolje je i za to reći: dobar! Inače mi nitko neće u pohode, ako reknem da ne kuha dobro! Smiješa moj dobri Budhu razne smjese, i one mi drže moju vitku liniju. Pa iako hrana nije baš najbolja, onaj njegov smiješak sve to zasladi i osladi.
Nego gotovo mi moj dragi Budhu nastrada. Spavao je na verandi misijske postaje. Unutra je bila strašna sparina, pa je na verandi ipak bolje.
Ujutro uz njegov jastuk ležala je mrtva strašna zmija otrovnica »šakamuti«, koja je gora i od kobre. I do nje naša maca, velika Budhuova prijateljica. Ona je uvijek uz njega jer on ima uvijek nešto za nju.
Iako mrtva, otrovnica nas je dobro zastrašila. A Budhu? Ni da bi okom trepnuo. Prekrižio se, izmolio molitvu Isusu, Gospi, Anđelima čuvarima, i onda onako djetinjski, pun žive vjere i pouzdanja u Providnost Božju, reče: »Pa zašto bi mene zmija ugrizla? Ja nisam nikome zla učinio! (I doista nije! Kako je divna karaktera, i neće!). Moj Anđeo čuvar rekao je mojoj maci da pazi na mene, i maca je zmiju uhvatila za glavu i usmrtila!«
I mirno se opet prekriži kao da se ništa nije dogodilo. »Dragi Isus bit će i dalje uz mene i braniti me, samo da ja uvijek uz Njega ostanem!«
Eto, neka se ispuni ta vruća želja mojeg dragog Budhua i u njegovu životu, a i u životu svih nas, da Isus bude uz nas i mi uz Njega.
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
ZAVRŠNA MOLITVA:
Dragi molitelju devetnice,
Nakon muke i križa, naš Spasitelj je uskrsnuo. Iako ponekad lakše ulazimo u molitvu kroz patnju, ne smijemo zaboraviti da nakon njega slijedi slavlje. Uskrs nije trajao jedan dan, on još uvijek traje. Ne zaboravi to! Slavi našeg Gospodina i pobjedu nad smrću. Zazovi Milosrdnog, kako ga je i o. Ante zazivao:
Nastavljam u jednom selu u maloj seoskoj kapelici. Tu pjevaju ovu lijepu pjesmu: »Isuse, dođi, dođi! Zovemo Te mi siromasi! Čuj našu molitvu! Moju dušu utješi svojom ljubavlju i svojom milošću! Dođi bar jednom u moje srce. Utješi me, o moj Učitelju! Nas grešnike učini opet svetima. O Milosrdni, samo Ti to možeš učiniti! Pojavi se, o Učitelju, u mojem srcu... Siromah ja Tebe zovem i zvat ću uvijek Tebe, o milosrdni moj Učitelju!«
Autor devetnice: ©Zaklada Otac Ante Gabrić (ZOAG)
Zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora
