Jedan slučajni prolaznik, igrom prilika stručnjak za reklamu, koji je tuda prolazio, zaustavio se zapažajući da je u šeširu bilo prisutno samo nekoliko metalnih novčića. Savio se da bi mu pružio novac, zatim je, i bez pitanja za dozvolu, uzeo karton, okrenuo ga ispisavši novi natpis. Tijekom popodneva slučajni se prolaznik vratio do slijepog čovjeka i vidio kako je sada njegov šešir pun novčića i novčanica. Slijepi mu je prosjak, prepoznavajući ga po koraku, uputio pitanje nije li on bio taj koji je nešto napisao na kartonu i što je to mogao napisati. Na to prolaznik odgovori: “Nisam napisao neistinu…, samo napisah tvoju poruku na drugačiji način”, nasmiješi se i izgubi u gužvi. I tako slijepi čovjek nije saznao da je natpis jednostavno glasio: “Danas je proljeće…, a ja ga ne mogu vidjeti.”
Vjerovatno i ti znaš one u svojoj blizini koji ne mogu vidjeti proljeće, otvoriti se toplini sunca jer je zima prečesto jedino godišnje doba u kojem žive a srce okovano ledom jedini omotač kojim pokrivaju svoje osjećaje i težnje koje streme baš za nekim tko ima prijateljsko srce poput tvoga. Jer ti si taj nagovještaj s kojim približavaš sunce onima koji žive u tami, ti si taj nježni povjetarac koji razgoni oblake i stvara topli zrak okupan molitvama i dobrim željama za druge. Ti si taj koji budi proljeće i uspavljuje zimu, nosi prvi proljetni cvijet onome koji ga nikad nije primio, prvu zraku sunca i toplu noć u punom sjaju zvijezda. Ti si onaj zbog kojeg će oni što se nisu probudili u radost novog jutra spoznati da proljeće unatoč svemu ipak stiže i kuca na sva vrata.
Neka te prati taj proljetni blagoslov, a sve one koje ćeš sresti danas na tome putu budu obasjani i zaraženi toplim i prijateljskim osmjehom tvoga lica.
