Govori li vam nešto naziv „Don Pérignon”? Vjerojatno vas odmah asocira na najpoznatiji brend šampanjca namijenjen posebnim prigodama, ali ovo je ime povezano najprije s Pierrom Pérignom, benediktinskim redovnikom koji je skoro 50 godina bio prokurist samostana Saint-Pierre d'Hautvillers. Ovaj se samostan uzdržavao zahvaljujući vinskim proizvodima, a sve je to pažljivo nadzirao don Pierre za kojega su i njegova braća potvrdila da je iznimno stručan na tom polju. Prema tradiciji, njemu (namjerno ili slučajno) dugujemo otkriće šampanjca, piše Svjetlo Riječi.
Povijest
Rođen i odgajan u Sainte-Menehouldu, u regiji Champagne-Ardenne, Pierre je odrastao u bliskom kontaktu s vinom radeći u obiteljskim vinogradima. Studirao je na isusovačkom koledžu, a kasnije je primljen u benediktinski samostan u blizini Verduna. Nakon što je postao svećenik između 1666. i 1667. godine, u dobi od 30 godina postao je i voditelj vinograda pri benediktinskom samostanu Saint-Pierre d'Hautvillers gdje je živio do svoje smrti 1715. godine.
Legenda kaže kako je on izumitelj pjenušca, ali se vjeruje kako je način proizvodnje već ranije bio poznat. Ipak, ovaj je benediktinac zasigurno imao važnu ulogu pri odabiru grožđa od kojega će se pripremiti pjenušac što ga je činilo izuzetnim. „Zahvaljujući svom dubokom poznavanju sorti grožđa, imao je zaslugu za izniman izbor najprikladnijih trsova za pravljenje šampanjca”, stoji na web stranici Eataly.
Don Pierre je neumorno radio na usavršavanju metode proizvodnje pomažući institucionaliziranju globalne izvrsnosti koja se i danas proizvodi prema njegovim savjetima i uputama. Tako se danas njegovo ime nalazi na vinskim etiketama, ali i mnogi vinski podrumi svijeta dobili su ime upravo po njemu.
Dvije najrasprostranjenije (i vjerojatno ne u cijelosti točne) verzije povijesti nastanka šampanjca govore kao o potpuno slučajnom otkriću: čini se kako je don Pierre osjetio da može proizvesti pjenušac uz napomenu da će neke boce puknuti pri određenoj temperaturi ili da će se vino u bocama dodavanjem šećera ponovno fermentirati.
Talijanska ruka?
Vječna dijatriba između pjenušca i šampanjca, između Italije i Francuske, također je obogaćena lokalnim povijesnim i enološkim istraživanjima, a onda se pojavljuje liječnik iz Fabrianoa koji je gotovo 50 godina ranije opisao metodu postajanja vina pjenušavim. Opisao je to u jednom od svojih eseja pronađenih u gradskim arhivama početkom 2000-ih.
Press izvještava: „Francesco Scacchi, liječnik iz Fabrianoa, najmanje 48 godina prije nego je to učinio Pérignon, opisao je način proizvodnje pjenušavih vina. Tako kažu lokalni povjesničari Alvise Manni i enolog Francesco Sbaffi koji su početkom 2000-ih objavili traktat čiji je autor dr. Scacchi. Oni kažu: „Scacchi potječe iz ugledne liječničke obitelji i 1622. godine napisao je traktat o ispravnom konzumiranju vode, čaja i vina, te o učinku koji ta pića imaju na naše tijelo. Konkretno u 21. poglavlju opisuje način stvaranja pjenušavoga vina, dodavanje grožđica i drugih potrebnih sastojaka i to čini mnogo prije don Pérignona koji nije ostavio nijedan pisani trag.”
No, u svakom slučaju vještina redovnika u pripremi ove vrste pića zapažena je i prepoznata diljem svijeta. Zahvaljujući dr. Sacchiju i don Pérignon bio je u mogućnosti usavršiti metode i načine proizvodnje pjenušca koji je dostigao vrhunce svoga ukusa. Upravo se zbog toga i tvrdi da je recept za pripremu šampanjca, bilo namjerno ili slučajno, upravo njegov.
