U čemu je bit te uzrečice? Kako netko tko pjeva sakralne pjesme u crkvenom zboru ili osobno može dvostruko moliti? Sveti Augustin svojevremeno je rekao: "Pobožna glazba s pjevanjem pobuđuje pobožna čuvstva i raspaljuje srca ljubavlju prema Bogu“.
I, doista je to tako. Svatko od nas slušajući sakralnu glazbu s pjevanjem kvalitetnog crkvenog mješovitog zbora ili zbora mladih osjeća kako mu emocije, čuvstva bivaju posebno senzibilizirani za otvaranje duše Bogu.
A sveti Ivan Zlatousti davno prije svetog Augustina izjavio je: "Sveta glazba stvara dobre utiske, a pobožna psalmodija, pjevanje uz glazbu, uspješno ražaruje u dušama oganj božanske ljubavi“.
Zato, objektivno rečeno, velika je i odgovorna uloga glazbenika, orguljaša i pjevača u crkvenom bogoslužju. I to ne samo u misnim slavljima, nego i u svim ostalim liturgijskim slavljima crkvenog naviještanja. Zbog toga Crkva vrlo često preko svojih pastira poručuje orguljašima i pjevačima da svoju liturgijsku službu zdušno i dostojno obavljaju. A to je zbog toga što dobri glazbenici i pjevači sviranjem i pjevanjem podižu duše Bogu.
Crkvena glazba nije nešto sasvim novo, nekakav novitet u kršćanstvu. Glazba i pjevanje bili su prisutni još u židovstvu. To se potvrđuje na mnogim mjestima u svetom Pismu.
Psalmist pjeva: "Hvalite Boga u Svetištu njegovu, slavite ga u veličanstvu svoda nebeskog! Hvalite ga zbog silnih djela njegovih, slavite ga zbog beskrajne veličine njegove! Hvalite ga zvucima roga, slavite ga harfom i citrom! Hvalite ga igrom i bubnjem, slavite ga glazbalima zvonkim i frulom! Hvalite ga cimbalima zvučnim, slavite ga cimbalima gromkim! Sve što god diše Jahvu neka slavi! (Ps. 150).
"Zanimljivo je da psalmist spominje igru kao slavljenje Boga sasvim drugim instrumentima, koji nisu prisutni u našim zapadnjačkim katoličkim bogoslužjima. Crkva ne favorizira neke od instrumenata glazbenog izričaja u bogoslužju. Ali svakako, prvo mjesto u crkvi nekako je običajno i postupno pripalo orguljama. Osim orgulja koriste se i druga glazbala kako bi podizala vjerničke emocije prema Bogu. Misijskim djelovanjem Crkve na drugim kontinentima, misionari se susreću s lokalnim glazbalima toga područja. Oni svjedoče kako je u Africi sasvim normalan i prihvatljiv ples uz glazbu na svečanom misnom slavlju. Crkva prihvaća glazbala toga misijskog podneblja, prilagođava se i potiče sve ono što potiče na iskrenu pobožnost prema Bogu.
Glazba i pjesma ponesu čovjeka u duhovne dubine i visine, ne ostavljaju ga ravnodušnim, potiču ga na meditaciju. Zato je potrebna neprekidna velika duhovna briga župnika i ostalih duhovnih pastira da u crkvama bude mjesta za kvalitetne zborove. A zborovođe moraju stalno biti svjesni da iz svakog pjevača izvuku ono najbolje, osobno duhovno prožimanje pjevača određenom pjesmom sakralnog karaktera.
U tome slučaju "pjevanje i sviranje“ jest dvostruka molitva. Kako? Pa tako što duhovno obogaćuju izvođača i slušatelja. A osim toga, nije li osobno, snažno proživljeno sviranje i pjevanje veliko duhovno bogatstvo svake crkvene zajednice? Za liturgijska slavlja svetkovina i blagdana tijekom crkvene godine nužno je u župi imati kvalitetan mješoviti crkveni župni zbor. Slavlje i proslava Uskrsa i Božića, Duhova i spomendana svetaca na taj način postaje duhovni vrhunac jedne župe.