Što je to „dobra smrt“? Pročitajte tri istinite priče i koje govore o čudu posljednjih trenutaka života, prenosi portal Aleteia u razgovoru sa Patty Knap, katoličkom spisateljicom pri NCR (National Catholic Register).
Vidjet ću te u raju
Jedna udovica koja je sa mnom u molitvenoj skupini mi je nedavno ispričala priču o svom suprugu. Paul je ima rak i nisu očekivali da će preživjeti. Danima je bio bez svijesti, a njegova se obitelj brinula da se za to vrijeme osjeća ugodno. Njegova se supruga prisjetila, nakon 18 godina, jednog posebnog trenutka. „Bio je nemiran, jadikovao je, malo je pomicao ruke i noge, no nije ništa govorio. Činilo se kao da je dijelom budan, a dijelom sanja. Sjedila sam pored njegova kreveta, držala ga za ruku, upravo sam se bila pomolila i popravljala sam njegov pokrivač.“ „Pomaknuo je glavu, činilo se kao da gleda prema zidnom satu, pa sam rekla: 'Sada je 6:15, Paul'.“ „Odjednom se razbudio, imao je velik osmjeh na licu, oči su mu bile širom otvorene i shvatila sam da uopće nije gledao u sat. Gledao je preko sata, vrlo intenzivno, negdje u zrak, i očito je vidio nešto, nekoga.“ „Imao je osmjeh na licu od uha do uha, oči su mu se zacaklile i samo je gledao u zrak! Pogledala sam ga dok su mi se suze slivale niz lice i rekla: 'Paul, vidjet ću te u raju!', a on je potom zatvorio oči i preminuo. Bilo je predivno. Bio je to dar i odonda se više nikada nisam bojala smrti.“
Ovdje je predivno!
Moj prijatelj John je prije nekoliko godina već jednom bio udovac, a sada je njegova druga supruga Anne bolovala od neizlječive bolesti i u dnevnom boravku su joj pripremili bolnički krevet. Svi znakovi da se bliži kraj njenom životu su bili tu. Prestala je jesti i piti. Večer prije joj je njihov župnik došao dati posljednju pomast. John je sjedio pored njenog kreveta i držao je za ruku dok su slušali CD s himan pjesmama. „U trenutku kada sam osjetio da više ne pjevuši uz pjesme, viknula je: 'John! Ovdje je predivno!' Zatim je prestala disati, a na licu je imala miran i sretan pogled. Nisam mogao tražiti ljepšu smrt.“
Judy, tu si!
Elaineina djeca su zahvalna na posljednjim trenutcima koje su proveli sa svojom majkom nekoliko dana nakon Dana zahvalnosti. Elaine je dugo bolovala od bolesti srca i stanje joj se pogoršalo. Njezin sin John se prisjeća kako je bila sve iscrpljenija i sve je teže disala, čak joj je i govoriti bilo teško. „Moja sestra je posjetila liječnika s mamom kada je on preporučio hospicij. Moja majka je, umjesto da bude shrvana, rekla: 'Pa to će biti vrijeme za mene da budem s ljudima koje volim i da se molim!'“ „To je i učinila. Njezini bi prijatelji došli i s njom molili krunicu, na televiziji je gledala dnevnu misu, svećenik je dolazio nekoliko puta tjedno dati joj pričest, a moj joj je tata čitao Bibliju ili neku drugu duhovnu knjigu.“ „Nije odbijala posjete... nije govorila da je nitko ne smije vidjeti u takvom stanju. Ostala je svoja, pitala za druge i za njihove živote i ni jednom se nije požalila.“ Obitelj je bila s njom tog dana kada je preminula. Prepričavali su sretne obiteljske trenutke kada im se učinilo da je Elaine zaspala. Zatim je počela pričati sa svojom sestrom Judy koja je preminula prije 25 godina! Govorila je: „Judy, tu si! Nadala sam se da ću te vidjeti. Da, da, Judy. Volim te.“ „Znamo da je vidjela svoju sestru i bilo je divno čuti je kako priča s njom, znati da su zajedno. Zatim je preminula, pričajući sa svojom sestrom.“
aleteia.org/medjugorje-info.com
