''Što katolici mogu naučiti od Hrvata'' naslov je članka koji se ovih dana pojavio na Deon.pl, jednom od najčitanijih katoličkih portala u Poljskoj čiji je vlasnik Isusovačka provincija južne Poljske.
Tekst donosi Goran Andrijanić za Bitno.net.
Autor članka je Szymon Żyśko, laik i jedan od urednika portala, a u njegovu uvodu piše kako je prvo Svjetsko nogometno prvenstvo koje je pratio kao pažljivi navijač bilo ono u Francuskoj 1998. kad je Hrvatska osvojila treće mjesto.
- Nakon toga nije imala mnogo uspjeha, ali postojalo je nešto što je uvijek karakteriziralo njihovu igru. Imali su karizmu koja je uvijek pratila njihove igrače - piše Poljak.
Pojašnjavajući zašto navija za njih, Żyśko je napisao kako 'Hrvati imaju u sebi neku vrstu samopouzdanja koja ne dolazi iz podcjenjivanja protivnika i samoljubivosti'.
- Uživaju u nogometu i to je vidljivo iz njihova stila igre. Koliko puta su gubili, ali uvijek su se dizali i išli dalje. Svjesni gubitka, ali neopterećeni s njim. U njihovoj igri vidi se strast - piše katolički novinar. Svoj tekst napisao je uoči finala, ali je odmah dodao da, bez obzira na rezultat, najbolja momčad ovoga prvenstva za njega su upravo Hrvati.
Potom predlaže pet lekcija koje je naučio od Hrvata o sportu, vjeri i životu i dodaje kako misli da su to također dobre duhovne smjernice za svakoga čovjeka koji želi biti dobar katolik. Evo ih:
1. Bog uvijek na prvome mjestu
Novinar ovdje opisuje svjedočanstva koja je ovih dana dao Zlatko Dalić o Božjoj ljubavi u svome životu, a potom upućuje i na izjave igrača i zahvalnost Bogu.
- Hrvati su naprosto sigurni u Božji blagoslov u njihovu životu. Često ponavljamo – ako je Bog na prvome mjestu, sve je na svome mjestu. Ono što je divno jest da kada smo blizu Boga sve ima svoje mjesto – čak i porazi. Hrvati još uvijek pamte ratna vremena. Možda odatle dolazi njihova nevjerojatna zahvalnost Bogu koja je tako ‘zarazna’ - piše Poljak.
2. Prijateljstvo je veliki dar
Katolički novinar je ovdje ispričao priču o prijateljstvu igrača, spominjući posebno Luku Modrića i Danijela Subašića koji su zajedno odrasli u Zadru i igrali nogomet, 'Ponekad prekidajući trening kako bi se mogli sakriti od granata koje su padale na teren'. Spominje i Subašićevo prijateljstvo s tragično preminulim Hrvojem Ćustićem i majicu zbog koje ga je FIFA kaznila.
- Ali, takvi su Hrvati. Istodobno se raduju i tuguju. Njihova momčad je puno više od obične skupine koja je okupljena zbog profesionalnih zadataka. To su prijatelji koji međusobno podupiru jedni druge. Sjetimo se danas naših prijatelja i toga da na putu prema Bogu nismo sami – piše poljski novinar.
3. Nije riječ samo o pobjedi
- Da, Hrvati su došli na mundijal kako bi pobjeđivali, ali su uspijevali crpiti radost i snagu iz svakog svoga koraka. Nisu opterećeni porazima niti precjenjuju svoje pobjede. Svaka utakmica je nova prigoda, novi poziv. To daje veliku slobodu… Kada smo u borbi dobro je sjetiti se Vatrenih i ne zanemariti taj put koji nas vodi prema pobjedi, trebamo joj se radovati. Lijepa igra više raduje srce nego obična pobjeda puna prosjeka… Hrvati nas uče kako ne smijemo pristati na prosječnost. Ne rezultat, nego srce koje dajemo u igru jest važno. I treba ga davati cijelog - piše Szymon Żyśko i nastavlja.
4. Iskoristi svaku prigodu
Autor piše kako su naši na ovome prvenstvu igrali produžetke u tri susreta. Igrali su jednu utakmicu više od Francuske.
- Kakva je lekcija iz toga? Ne smijemo se predavati. Hrvati se nisu predavali sve do kraja. Kada bi se činilo da su izgubili, ponovno su kretali i mijenjali tijek igre. Nisu usporavali, nego su napadali, često jedva stojeći na nogama… I zato su ih zavoljeli navijači iz cijeloga svijeta. Svatko od nas može naći svoje mjesto među njihovim navijačima. Volio bih kada bih u sebi imao toliko strpljivosti i upornosti da se ne predajem malodušnosti. U životu se neke utakmice odlučuju u posljednjoj minuti - napisao je novinar.
5. Ne bojmo se sanjati
Novinar piše kako je ovo svjetsko prvenstvo bilo poput ostvarenog sna za Hrvate i opisuje momčad koja se 'usudila sanjati'.
- Dalić za svoje momke kaže kako su ‘nenormalni’, jer su se usudili posegnuti za onim što je izgledalo nemoguće. Nikada nećemo znati koliko možemo ako ne pokušamo. Ovi Hrvati prepuni obične zahvalnosti sve nas raduju i vraćaju nogometu njegovu ljepotu i smisao. Tu nije riječ o novcima - zaključuje Poljak nabrajanje lekcija koje svi katolici mogu naučiti iz ponašanje hrvatskih nogometaša.
Na kraju je napisao i kako zna da će ga neki smatrati ''naivnim'', ali da osjeća kako je ovo svjetsko prvenstvo pokazalo nekoliko momenata nakon kojih 'čovjek osjeti potrebu živjeti drugačije'.
- Htio sam od ovoga prvenstva više od obične igre i nisam se prevario. Jer ‘onaj koji prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku’. Samo je Bog beskrajno velikodušan i Hrvati to dobro znaju. Za njih svijet neće završiti sa svjetskim prvenstvom - zaključio je posvetu hrvatskim nogometašima i Hrvatima poljski novinar Szymon Żyśko.
Nakon velikog razočaranja svojim nogometašima koji su ispali iz prvoga kruga nakon loših igara, većina poljskih navijača okrenula se baš prema Hrvatima. Poljaci su navijali za Hrvate, a oni ih nisu razočarali.
