Kako je grupa znanstvenika i vjerskih vlasti imala pristup mjestu, odmah su se počele širiti glasine. Neki su tvrdili da je bilo moguće uočiti u “slatki miris” koji proizlazi iz groba i podsjeća na mirisne manifestacije koje se najčešće povezuju sa marijanskim ukazanjima i ukazanjima svetih. Drugo, navodi se kako su neki od mjernih instrumenata koje su koristili znanstvenici primjetili elektromagnetske smetnje. Čim su instrumenti postavljeni okomito na kamen na kojem je počivalo Kristovo tijelo – uređaji ili nisu više funkcionirali ili su prestali raditi.
Marie Armelle Beaulieu, glavni urednik Magazina Sveta Zemlja, koja je dobila je dozvolu da posjeti mjesto, i dalje se opire glasinama povezanim s navodnim “slatkim mirisima”. Osim tvrdnje da miris lako može biti sugestivan, također je dodala da ona uopće nije primjetila nikakav poseban miris.
S druge strane, tijekom posljednjeg djelomičnog otvaranja učinjenom od strane arhitekta Nikolaosa Komnenosa, 1809. god. kroničari su također spomenui slatku aromu. Ljudi koji su zaintersirani za Sveti Grob su dobro upoznati s ovim tekstom tako da je moguće da oni mogu biti odgovor na nesvjesnu sugestiju oko doživljavanja takvog mirisa.
Elektromagnetske smetnje
No novinar je mnogo manje neodlučan glede elektromagnetskih smetnji koje su zabilježene kod instrumenata zanstvenika. Fenomen je potvrdio jedan od znanstvenika koji je ovlašten za pristup grobnici. Kasnije, jedan od čelnika tima u građevini, Antonija Moropoulou, ukazala je na to da je stvarno teško zamisliti da bi netko bio voljan ugroziti njegov ili njezin ugled samo zbog “trika publiciteta.”
Osim toga, novinar svjedoči o iznenađenju znanstvenika tijekom otvaranja ploče: mislili su da je grob mnogo manji nego što je bio. Njihov zaključak: prethodno provedene analize sa instrumentima kao da su iskrivljene od strane elektromagnetskih smetnja.
Čini se, bez ikakvog drugog dokaznog elementa, da je Kristov grob doista utjecao na instrumente koji su osjetljivi na elektromagnetske smetnje. Međutim, moguća objašnjenja o motivima za takav fenomen lako postanu objekt nagađanja kod onih koji su strastveni oko Svetog Groba. Nepotrebno je reći da se ta nagađanja kreću od onih posve razrađenih do onih posve smiješnih.
Isusov Grob je prije svega – mjesto molitve
Otvaranje ploče i otkrivanje kamena na kojem se odmaralo tijelo Kristovo pokazali su da grob doista odgovara židovskim grobovima 1. stoljeća. No, prema Marie-Armelle Beaulieu, bitnu jezgra pitanja treba potražiti negdje drugdje. “Bila bih presretna ako znanstveni stručnjaci dokazali da je ovaj kamen je zaista onaj na kojem se Krist odmarao, ali čak i ako se dokaže suprotno, ona će i dalje biti – znak uskrsnuća.”
Novinarka, koja je bila stanovnik Jeruzalema u posljednjih 17 godina, bila je dio ekskluzivne, privilegirane skupine kojoj je odobren pristup mjestu. Kao što ona kazuje: “Crkva Svetoga Groba je uznemirujuće mjesto. Isprva mi se nije sviđalo baš. Očekivala sam lijepu crkvu i našla sam ovo mjesto čudne arhitekture, koja ne posvješćuje ništa od biblijske scene. Nema ni traga grobnom vrtu, na primjer. ”
“Ali postupno sam otkrivala stvari, u povorci, u kojoj sam sudjelovala zajedno s franjevcima. To nije mjesto za posjet, nego mjesto za molitvu. Zahvaljujući franjevcu, bila sam u mogućnosti hodati sve do stijene koja je podržavala Tijelo Kristovo, nešto što nisam mogla zamisliti… Osjećala sam se nekako bez težine, ali sjećam se svih detalja. Nikada neću posjetiti Sveti Grob na isti način.
“Upravo sada, oni su zamijenili mramornu ploču na vrhu, i grobnica se može samo djelomično vidjeti, kroz otvor [zaštićen i oklopljen sa staklom]. Ali znam da je kamen tamo. Imala sam naviku kleknuti pred Kristov grob, a onda sam pomislila kako je to apsurdno jer Njegova stvarna prisutnost nije tamo i da bi se radije trebalo pokloniti pred Presvetim Sakramentom. No u Svetom grobu, ispred Groba, postoji “stvarna odsutnost”.
Prazan grob. Čudo pred kojim se svako koljeno treba saviti, na nebu, na zemlji i u paklu.”
Izvor: ALETEIA, Mysteries surround the opening of Christ’s tomb
