SLIKA (Sestra Radha Krishnan Iyer, preobraćenica s hinduizma u Indiji slavi četrdesetu godišnjicu kao klauzurna katolička redovnica.
Fotografija: Nirmala Carvalho)
Sestra Radha Krishnan Iyer koja slavi 40 godina otkako je ušla u red karmelićanki primjer je mnogobrojnih kršćanskih preobraćenja diljem svijeta. Odrekla se svog visokoklasnog hinduističkog statusa kojeg je uživala kao brahmanistkinja jer je osjećala da je Bog poziva na život katoličke redovnice.
MUMBAI, Indija ― Kršćanska literatura obiluje pričama o preobraćenju. Suvremena priča o preobraćenju nije toliko poznata naročito na mjestima koja Zapadni svijet ne povezuje s Kršćanstvom, kao što je Indija. Pa ipak, Indija je velika zemlja s milijunima kršćana iako su i dalje mala manjina u odnosu na većinom hinduistički narod.
To je jedan od razloga zašto je priča Radhe Krishnan Iyer toliko zadivljujuća. Nekoć je bila članica brahmanističke kaste, najviše kategorije u tradicionalnom indijskom sustavu.
Rođenjem je postala brahmanistkinja i tako odrasla s očekivanjima o tome što će raditi i za koga će se udati. No, usprotivila se svim očekivanjima ne samo svojim preobraćenjem na katolicizam već i ulaskom u samostan. Svojevoljno je prešla s najviše na najnižu poziciju u društvu, sve zbog ljubavi prema Bogu.
Iyer je rođena 1948. u predanoj hinduističkoj obitelji. Rekla je kako bi u mladosti „često išla u hramove, i revno proučavala sve hinduističke festivale i običaje, ujutro i navečer bih molila sanskrtske molitve i pritom se naklonila 40 puta pri svakoj molitvi.“
S obzirom da je bila iz prilično dobrostojeće obitelji išla je u katoličku školu i imala mnogo prijatelja katolika. „Posjećivala sam baziliku Mount Mary u Bandri za vrijeme blagdana i sajma. Prekrasna crkva s masom ljudi koji se guraju na ulazu. Duboko me je dirnula“ rekla je.
Bila je toliko zaluđena prizorom da je u svojoj sobi „na zid objesila prekrasnu Marijinu sliku, a mami sam rekla da sam je objesila zbog umjetničke vrijednosti.“
No ta iskustva za Iyer nisu bila samo umjetnička, počela je osjećati da je privlači druga vjera. Nakon srednje škole pohađala je jezuitsko Sveučilište Svetog Franje Ksaverskog (St. Xavier’s College).
Na blagdan svetog Franje Ksaverskog prvi je put bila na misi.
„Divno pjevanje i bogoslužje u zajednici su me duboko dirnuli. Svi su ustajali, sjedali i klečali zajedno. Bilo je to divno iskustvo... Do treće godine na sveučilištu razvila sam velik interes za kršćanstvo i redovito odlazila na misu“ kaže Iyer.
Međutim, nije se još bila spremna razotkriti. Rekla je kako njezini roditelji nisu ništa posumnjali, mislili su da odlazi na ranojutarnje šetnje.Prave poteškoće su se dogodile nakon što je diplomirala, kada je počela dobivati prijedloge za brak.
Njezini su se roditelji posavjetovali s astrolozima koji, prema hinduističkim običajima, proučavaju horoskop kako bi pronašli najboljeg partnera. Otac joj je organizirao razgovore s mladićima za koje se smatralo da bi joj bili prikladni partneri, a ona je na početku bila sretna zbog toga.
„Bila sam jako uzbuđena. Uredila bih se i lijepo obukla. Imala sam velike snove i planove za svoj budući život. “ rekla je. No, kako kaže, promjenila je mišljenje – „Nakon što bi završio posjet potencijalnog partnera osjećala bi određenu uznemirenost, nezadovoljstvo, no nisam na to obraćala pažnju. Međutim, isti se osjećaj ponavljao pri svakom razgovoru s mogućim suprugom.“
„Zapitala sam se, 'Zašto se ovo događa? U isto vrijeme se želim udati, ali ne želim ove razgovore.'“
Rekla je kako je u tom trenutku osjetila „vrlo jasan Božji poziv... za sada sam htjela zaustaviti ove razgovore.“
Kako bi zaustavila proces udaje rekla je ocu da želi diplomu iz obrazovanja i upisala se na studij. Na taj je način svoje opcije ostavila otvorene.
Posljednji esej potreban da dobije diplomu predala je 23. ožujka 1971., a dva dana kasnije je krštena u tajnosti na blagdan Navještenja Gospodinova.
Uzela je ime Radha Maria Krishnan i rekla: „Bog mi je pružio milost da se pridružim Canossinim kćerima milosrđa.“
Sada slavi 40 godina unutar karmelićanskog samostana klauzurnih redovnica kojemu se pridružila 1977. godine.
Učinila je to jer je kako kaže „Bog vidio moju želju za većim znanjem i dubljim iskustvom kršćanstva i pružio mi milost da se pridružim karmeličanskim klauzurnim redovnicama.“
Iyer opisuje radosti i probleme klauzurnog života. Vjeruje kako je vrijedilo, uz sve uspone i padove te je i dalje zadovoljna svojim odabirom. Jedna od najvećih poteškoća bila je moguća žrtva njene obitelji.
„Kada sam se krstila u tajnosti i pobjegla od kuće da se pridružim samostanu, moja je obitelj neizmjerno patila, naročito moji roditelji. Za jednog hinduista brahmanista postati kršćaninom značilo je spustiti se u najnižu kastu.“
Srećom, kaže, njezino troje braće i sestara hinduista su je prihvatili i sretni su što je ona sretna i zadovoljna životom koji je odabrala.
Iyer je naposljetku rekla da jedino želi da se ljudi „mole za mene da mogu odgovoriti na milosti kojima me Bog obasipa u svakom trenutku mog života.“
