Tako je i sada, potaknuta odlukom naše proslavljene atletičarke Blanke Vlašić da završi svoju aktivnu sportsku karijeru, nacrtala ovaj crtež koji tako slikovito opisuje ono što je Blanka u zadnjim godinama svjedočila o sebi i svom obraćenju: "Ja ne volim izraz da sam pronašla Boga, ja ne mogu pronaći Onoga koji je mene pronašao prvi, ja volim reći da sam se prisjetila Boga, prisjetila sam se svog Stvoritelja..." On je uvijek bio tu...“
"Ja vrijedim, bez obzira koliko skočila, koliko mi ljudi pljeskalo, ja jednako vrijedim Bogu, tamo i ovdje i zatvorena u svoja 4 zida dok molim, zapravo možda i najviše tada jer onda Mu dopuštam da učini od mene pobjednicu na jedan drugi način, da me učini svetom jer to je najveća pobjeda kojoj se nadam u ovom životu." (Blanka Vlašić).
O inspiraciji za crtež Eva kaže: „Već duže vrijeme mi je u glavi jedna slika drage atletičarke Blanke nakon što sam prvi put čula njezino svjedočanstvo o susretu s Bogom. Ne gledam TV ali danas sam taman naišla kad je ona pričala da završava svoju karijeru. Inspiracija me natjerala da njezino svjedočanstvo pretočim olovkom na papir jer je meni osobno toliko poticajno i ohrabrujuće. Zanimljivo je kako Bog dolazi do naših srdaca, svatko od nas ima priču o susretu s Bogom. Svi se mi uspinjemo i padamo, samo je pitanje kome se uspinjemo i padamo li u Njegove ruke? Kao što je Blanka rekla, nakon svih postignutih uspjeha imala je sve, ali to sve nije nimalo bilo sve jer da jest, ona bi bila ispunjena.
Shvatiš da je jedini pravi uspjeh biti Božji, jedino je Bog naše sve, izvor prave radosti, a to spoznaš kada padneš, ali kad padneš u Njegovo naručje. U Njegovom naručju imamo pravu sigurnost, samo tu možemo naći ono što cijelo vrijeme tražimo u svijetu, u ljudima u stvarima. Naša prava vrijednost je u tome što smo Njegovi jer On nas je poslao na ovaj svijet, On ima plan sa svakim od nas!
Draga Blanka, hvala ti, Bogu hvala koji je kroz tvoju životnu priču potaknuo mnoge mlade ljude na razmišljanje i približio ih k Sebi.“
