Euharistija je hrana koja je potrebna našim dušama. Kada vaša djeca ne bi jela zdrave obroke, sigurno biste bili zabrinuti i uporni u tome da sjede za stolom i jedu. U slučaju da oni i dalje nastave odbijati hranu, utvrdili biste da možda vaše dijete ima neki problem, poremećaj u prehrani i slično i obratili biste se liječniku.
Ako kao roditelji vodite brigu oko zemaljske hrane koju konzumira vaše dijete, zašto biste onda zanemarivali duhovnu hranu koja mu je također potrebna za rast i razvoj? U vašim obiteljima se treba podrazumijevati odlazak na svetu misu, a nikako da to bude izbor po slobodnoj volji. Istina, događaju se trenuci kada u crkvi idemo s lošim raspoloženjem i bez vedroga duha i takvi pristupamo Gospodinovom stolu, ali je važno da mu pristupamo.
Opiranje djece odlasku na misu, u većini slučajeva vuče korijene iz dva problema ili pak iz njihove kombinacije. Ti problemi su: nepostojanje osobnog odnosa s Bogom i propadanje djetetovog odnosa s roditeljima.
Nedostatak osobnog odnosa s Bogom. Previše djece i tinejdžera vjeru živi na račun svojih roditelja koji obično misle da je dijete vjeru „pokupilo” od njih. Međutim, to ne funkcionira na takav način. Ako ste odlučili s prijateljima otići na ručak i planirate povesti i djecu, prethodno ćete im reći kako trebaju biti mirna i ne stvarati probleme. I to tako radite sve dok jednom vaš tinejdžer ne kaže da ne želi ići na taj ručak jer mu je tamo dosadno. Vjerojatno ne biste ostali time iznenađeni.
S druge strane. Ako ste željeli da vaše dijete kroz vrijeme postane prijatelj s vašim prijateljem, uz to što biste učili dijete kako se treba ponašati u restoranu, učili biste ga i tome kako treba slušati razgovor i na primjeren način se u njega uključiti. Tako bi vaše dijete vremenom osjetilo da je prihvaćeno u društvu i vrlo brzo bi se počelo radovati zajedničkim susretima.
Isto tako, ako želite da se vaše dijete raduje odlasku na misu, upravo vi mu morati pomoći u izgrađivanju i razvijanju njegova odnosa s Isusom, a to ćete najbolje postići zajedničkom molitvom i sudjelovanjem u duhovnim obiteljskim običajima. Što više posla odradite u njegovanju duhovnosti i molitve s djecom u obiteljskom domu, manje ćete morati inzistirati da idu u crkvu.
Druga prepreka odlasku na misu može predstavljati propadanje vašega odnosa s djetetom. Kada je dijete ljuto na oca ili na majku, često ih napada tamo gdje su najosjetljiviji. Ako ste roditelj vjernik i važan vam je odlazak na misu, onda će vam dijete vjerojatno govoriti kako je misa nevažna i da ne vjeruje u Boga. Matt Archbold iz iskustva tvrdi kako u većini slučajeva djetetov ateizam nema nikakve veze s Bogom, nego je povezan s ciljem da povrijedi roditelje. Zatim tvrdi da je najbolje rješenje za ovakvu vrstu krize obnoviti odnos između roditelja i djece, a onda se zauzeti i poraditi na djetetovom odnosu s Bogom. Ako malo bolje razmotrite, vidjet ćete da se to ne može učiniti na drugačiji način jer ne možete odgojiti nekoga tko zapravo ne želi da mu budete učitelj, zaključio je Archbold.
Izvor: Svjetlo riječi
