Za vrijeme svoga rada sa stotinama djece i obitelji kao radni terapeut vidjela sam ovu tragediju koja se odvijala ispred mojih očiju. Naša djeca su u užasnom emocionalnom stanju! Razgovarajte sa učiteljima i profesorima koji rade u svojim strukama posljednjih petnaest godina i vidjeti ćete da su zabrinuti kao i ja. Nadalje, u posljednjih petnaest godina, znanstvenici su otkrili statistiku koja govori o povećavanju mentalnih bolesti kod djece, koje su sada dosegli raširenost epidemije:
– 1 od 5 djece ima mentalne probleme,
– 43% povećanje u ADHD-u
– 37% povećanje depresije kod adolescenata
– 100% povećanje stope samoubojstva kod djece u dobi između 10 i 14 godina.
Koliko još dokaza trebamo prije nego što se probudimo?
Ne, samo povećavanje dijagnosticiranja nije odgovor!
Ne, „oni su takvi rođeni“, nije odgovor!
Ne, „za sve je kriv obrazovni sustav“, nije odgovor!
Da, bez obzira na to koliko to može biti bolno za priznati, ali u puno slučajeva smo mi roditelji ti koji su odgovorni za probleme naše djece!
Znanstveno je dokazano da se mozak može ”reprogramirati” pod utjecajem drugačije okoline. Nažalost, s obzirom na okoliš i načine odgajanja koje pružamo našoj djeci, mi doprinosimo tomu da se njihovi mozgovi reprogramiraju u pogrešnom smjeru i zapravo doprinosimo nastanku problema.
Da, postoje i biti će djece koja su rođena s nekim hendikepima i bez obzira na najbolje pokušaje njihovih roditelja da im omoguće uravnoteženu okolinu za rast i razvoj, ta djeca će i dalje imati probleme veće nego druga. No, ovdje ne govorim o takvoj djeci.
Ovdje govorim o drugoj djeci čiji izazovi uvelike ovise o utjecajima okoline koji im njihovi roditelji osiguravaju. Kao što sam imala prilike vidjeti u svome poslu, u trenutku kada roditelj promijeni svoj pogled na odgajanje, njihova djeca se isto promijene.
Što je pogrešno?
Današnja djeca su lišena osnova koje osiguravaju zdravo djetinjstvo, kao što su:
– Roditelji koji su emocionalno dostupni,
– Jasno definirana ograničenja i vodstvo,
– Odgovornosti,
– Uravnotežena prehrana i dovoljno sna,
– Kretanje po otvorenome,
– Kreativne igre, društvene interakcije, prilike za situacije kada je djetetu dosadno i kada nema što raditi.
Umjesto da im se pruži ovo djeca dobivaju ovo:
– Roditelje čija je pažnja ometena tehnologijom,
– Roditelji koji u semu udovoljavaju svojoj djeci i koja im dopuštaju da oni ”vladaju svijetom”,
– Osjećaje ”ja imam pravo” umjesto odgovornosti,
– Nedovoljno sna i neuravnoteženu prehranu,
– Život koji se odvija ”unutra” (u kući, stanu, itd.)
– Stalne podražaje, tech dadilje (mobiteli), stalne potvrde i nepostojanje trenutka kada dijete ”ne radi ništa”
Može li netko zamisliti kako je moguće odgajati zdravo dijete u takvom okolišu? Naravno da ne može! Kod roditeljstva nema prečaca i ne možemo prevariti ljudsku prirodu. I, kao što možemo vidjeti- rezultati su devastirajući. Naša djeca plaćaju danak zbog toga što nemaju uravnoteženo djetinjstvo tako što emotivno ”umiru”.
Kako to možemo popraviti?
Ako želimo da naša djeca odrastu u sretne i zdrave pojedince, trebamo se probuditi i vratiti se osnovama. To je još uvijek moguće. Ovo znam jer je stotine mojih klijenata vidjelo pozitivne promjene kod svoje djece unutar nekoliko tjedana (u nekim slučajevima čak i dana) nakon što su primijenili ove preporuke:
1. Postavite granice i zapamtite da ste vi djetetov roditelj, a ne tamo neki prijatelj. Ponudite svome djetetu uravnotežen način života koji će biti ispunjen onime što djetetu treba, a ne onime što dijete želi. Nemojte se bojati reći ”ne” svome djetetu ako ono što ono želi nije ono što će mu trebati.
– Dajte svome djetetu uravnoteženu prehranu i manje slatkiša.
– Provedite barem jedan sat dnevno na otvorenome, bilo da se radi o bicikliranju, hodanju, pecanju, gledanju ptica/kukaca
– Večerajte bez prisutstva tehnologije
– Dnevno odigrajte s njime jednu društvenu igru
– Dijete uključite u obaveze (kao što su pospremanje igračaka, odjeće, pospremanje namirnica, postavljanje stola, itd.)
– Implementirajte spavaće navike koje će vašem djetetu osigurati to da ono dobije dovoljno sna u spavaćoj sobi u kojoj neće biti tehnologije.
2. Učite ih odgovornosti i neovisnosti. Nemojte biti previše zaštitnički nastrojeni i dopustite djeci da pogriješe. Pogreške ih uče da kasnije u životu mogu nadvladati puno veće izazove:
– Nemojte vi pakirati ruksak vašeg djeteta, nemojte ga nositi, nemojte u školu donositi kutiju s ručkom koju je zaboravio, nemojte otvarati bananu petogodišnjem djetetu. Umjesto da vi to radite, naučite ih ovome.
3. Učite ih ”pomaknutoj zahvalnosti” i dopustite im da imaju vrijeme za ”dosadu” s obzirom na to da je ovo vrijeme vrijeme kada se rađa kreativnost:
– Nemojte se osjećati odgovornima za to da trebate biti netko tko će stalno zabavljati vaše dijete.
– Nemojte koristiti tehnologiju kako biste otklonili dosadu.
– Izbjegavajte korištenje tehnologije za vrijeme objeda, u autu, restoranima, u trgovačkim centrima. Ove trenutke iskoristite kao prilike za treniranje njihovih mozgova za funkcioniranje tijekom ”dosade”.
– Pomozite im da stvore ”pribor za prvu pomoć kod dosade” idejama za aktivnosti u vremenima kada im je ”dosadno”.
4. Budite emocionalno dostupni za povezivanje s djetetom i naučite ih samokontroli i društvenim vještinama:
– Isključite svoje pametne telefone kada ste u krevetu s djetetom kako biste izbjegli skretanje pažnje s djeteta na mobitel.
– Postanite emocionalni trener svoga djeteta. Naučite ih da prepoznaju i da se znaju nositi sa frustracijama i ljutnjom.
– Naučite ih pozdravljanju, odzdravljanju, dijeljenju, empatiji, ponašanjem za stolom i vještinama razgovaranja.
– Povežite se emocionalno – smijte se, grlite, ljubite, škakljajte, čitajte zajedno, plešite, skačite i pužite sa svojim djetetom.
Moramo načiniti promjene u životima svoje djece prije nego što cijela ova generacija bude pod lijekovima! Još uvijek nije prekasno, ali uskoro će biti…
