Što vaša djeca zaista trebaju? Vašu ljubav, vodstvo, zaštitu, hranu, odjeću, brigu o zdravlju i obrazovanje. I to je sve! Ostalo su samo želje i luksuz: video igrice, iPodovi, mobiteli, trendovska odjeća ili nešto drugo što imaju njihovi prijatelji.
Rezultati istraživanja
U današnje vrijeme previše roditelja popušta pred upornim dječjim nagovaranjem. Oni znaju da su im djeca stalno i sa svih strana izložena raznim promidžbenim porukama. Također znaju da mnogi roditelji svojoj djeci kupuju proizvode koji se reklamiraju pa su svjesni pritiska vršnjaka pod kojim se nalaze njihova djeca. Zato i oni svojoj djeci kupuju mnoštvo nepotrebnih stvari nadajući se da će se djeca lakše uklopiti u društvo i da će ih njihovi vršnjaci prihvatiti.
Prema jednom nedavnom istraživanju prosječno dijete u dobi između 12 i 17 godina traži neku stvar devet puta sve dok roditelji ne popuste. Djeca iz iskustva znaju da će roditelji popustiti budu li ih dovoljno dugo nagovarali.
Roditelji, nemojte više popuštati pred upornim dječjim nagovaranjem. Prestanite biti previše popustljivi prema svojoj djeci. Nažalost, naše egocentrično društvo govori roditeljima da trebaju pomoći svojoj djeci da se osjećaju dobro po pitanju samih sebe. Roditelji žive u uvjerenju da je njihova dužnost usrećiti djecu. Međutim, djeci nisu potrebni roditelji koji će ih usrećivati. Djeca trebaju roditelje koji će ih osposobiti za stvarni život.
Primjeri roditeljske popustljivosti
Dr. Connie Dawson, suautor knjige How Much Is Enough (Koliko je dovoljno), kaže:
„Previše popustljivi roditelji su roditelji koji djeci kupuju previše stvari, koji rade umjesto djece ono što ona mogu raditi sama, koji od njih ne očekuju ispunjavanje obaveza, koji nemaju dobar sustav pravila i dopuštaju da djeca upravljaju ostalim članovima obitelji“.
Slijedi još nekoliko primjera roditeljske pretjerane popustljivosti. Pronalazite li se u nekom od njih?
1. Djeci dajemo stvari radi udovoljavanja svojih, a ne njihovih potreba:
• dopuštamo petogodišnjaku da se odijeva kao ‘pop zvijezda’ • dopuštamo 12-godišnjaku gledanje filmova namijenjenih odraslima • dopuštamo 16-godišnjaku da ostaje vani do kada želi.
2. Djeci dajemo stvari radi udovoljavanja svojih, a ne njihovih potreba:
• majka kupuje svojoj kćeri najmoderniju odjeću jer ne želi da drugi misle da ona sama nema stila • otac kupuje sinu skupi motor kako bi i njegovi i sinovljevi prijatelji mislili da je on “faca” • roditelj svojem djetetu kupuje najskuplje stvari kako bi on sam ostavio dojam uspješne osobe.
Djecu ne učimo neke vještine koje su im potrebne za preživljavanje u stvarnom svijetu izvan našeg doma:
• obuvamo i odijevamo svog četverogodišnjaka koji je već dovoljno velik da to radi sam • peremo i glačamo rublje tinejdžeru koji, ne samo da je sposoban, nego i mora to naučiti raditi sam.
Priznajem da sam, odgajajući svoje sinove, i ja u mnogo stvari bio previše popustljiv. Važno je shvatiti koliko štete time nanosimo svojoj djeci. Prema jednom istraživanju provedenom 2001. godine, djeca kojoj se previše udovoljava imaju veću vjerojatnost odrasti u osobe koje vjeruju sljedeće:
• Teško je biti sretan ako nisi zgodan, pametan, bogat i kreativan. • Moja sreća ovisi o tome koliko se sviđam drugima. • Ako mi nešto ne ide dobro, znači da sam potpuno nesposoban. • Čovjek ne može biti sretan ako si ne može baš sve priuštiti. • Biti sam znači biti nesretan. • Ako se netko sa mnom ne slaže, najvjerojatnije mu se uopće ne sviđam. • Moja sreća ovisi više o drugim ljudima, nego o meni samome. • Neuspjeh na poslu znači neuspjeh u životu općenito.
Zbog dobrobiti svoje djece prestanite im u svemu udovoljavati. Umjesto toga naučite ih razlikovati potrebe od želja. Potaknite ih da se sami pobrinu za svoje želje. Na primjer, umjesto da im kupite najnoviju igricu, ponudite im dvije mogućnosti: neka je stave na popis rođendanskih ili božićnih želja, ili neka zarade novac obavljajući dodatne zadatke po kući. Ako su djeca spremna raditi za nešto što žarko žele, tada će tu stvar bolje čuvati, bit će na njoj zahvalni i ubuduće će dobro razmisliti prije nego što im neka želja postane potreba.
Kako popraviti štetu nastalu pretjeranim popuštanjem?
Postoje dva načina na koja možete početi popravljati već nastalu štetu:
• Pomozite svojoj djeci vježbati strpljenje. Roditelji često ne daju djeci priliku vježbati strpljenje. Svi smo mi ušli u kolotečinu današnjeg brzog načina života. Zaboravili smo da se stvarni životni problemi ne mogu riješiti u 15 minuta i da je za pronalaženje rješenja svakodnevnih nedoumica potrebno vrijeme. Mi smo ti koji sve želimo brzo riješiti. Pustite djecu da sama rješavaju svoje probleme. Malo ‘muke’ neće im biti naodmet. • Omogućite djeci razvijanje osjećaja odgovornosti i osjećaja vlastite vrijednosti. Za učenje vještina potrebnih u svakodnevnom životu djeca trebaju vašu pomoć. Dobro im je dati neke obaveze i smatrati ih odgovornima za njihovo izvršavanje. Na taj ćete im način pomoći da postanu odgovorne osobe.
Sva se djeca s vremena na vrijeme opiru izvršavanju svojih obaveza. Ako roditelji posustanu i ne daju im obaveze koje su u skladu s njihovom dobi, djeca postaju neodgovorne osobe. Takav ishod nije dobar ni za roditelje ni za djecu. Bez obzira na djetetovu dob, svaka obaveza koju mu zadate trebala bi za cilj imati sljedeće:
• pomoći djetetu da nauči vještine potrebne u svakodnevnom životu • pomoći djetetu da postane koristan član obitelji • pomoći djetetu da postane koristan član društva • pripremiti ih da se brinu o sebi i pomažu drugima izvan svoje obitelji.
Na kraju vas želim potaknuti da svojoj djeci pružate obilje prave ljubavi, ljubavi koja ih oblikuje u osobe kakve Bog želi da budu. Budite strpljivi pomažući im razviti strpljenje. Budite uporni i dosljedni dajući im odgovornosti koje su u skladu s njihovom dobi. Čineći to, vi zapravo pripremate njihova srca i umove na prihvaćanje svih onih odgovornosti koje je Bog za njih pripremio.