Grčki radnici i izraelski istraživači možda su otkrili drevni oltar u Bazilici svetog groba u Jeruzalemu. Stoljećima nam je bio skriven pred očima.
“Na velikom ogoljenom kamenu naslonjenom na zid u tamnom kutu Bazilike svetog groba u Jeruzalemu turisti i hodočasnici ostavljali su svoje črčkarije”, piše časopis Smithsonian, ističući da ga turisti zovu “kamen grafita”.
Oltar je zamijećen zahvaljujući radovima za podupiranje Edikule (lat. aedicula), “crkve unutar crkve” koja štiti mjesto na kojem je pokopan Isus Krist.
Grčki arhitekti i inženjeri nedavno su obnovili Edikulu kojoj je već duže vrijeme prijetilo propadanje. Tijekom radova, građevinski tim je upotrijebio dizalicu za podizanje bloka od dvije tone, poznatog kao “kamen grafita” da ga na zahtjev posjetilaca koji su na njemu ostavljali svoje tragove stave na čeličnu konstrukciju i premjeste u drugi kut bazilike.
Amit Re’em iz Izraelske uprave za starine nadgledao je restauraciju te je opazio složene krugove “s tragovima mramora i porfira, crvenog kamena” uklesane u vapnenac. To nisu bili grafiti turista. Re’em, stručnjak za srednjovjekovnu arheologiju, uputio se u knjižnicu kako bi pronašao znakove drugog kamenja sa sličnim ornamentima.
Uz pomoć povjesničara Ilye Berkovicha sa Sveučilišta Ludwig Maximillian u Münchenu, Re’em je “pronašao da je taj geometrijski uzorak kamenog dizajna bio popularan u Rimu u 12. stoljeću”, izvještava časopis. “Crtež sa savršeno umetnuta četiri kruga oko jednog središnjeg kruga bio je karakterističan za obitelj Cosmati - rimske obrtnike koji su radili za Papu.” Crtež u kamenu “simbolizira vremensku i duhovnu moć koju je doseglo papinstvo tijekom 12. stoljeća”, napisala je u svojoj knjizi povjesničarka umjetnosti i arhitektica iz New Yorka Paloma Pajares Ayuela. Činjenica ukazuje na to da je kamen bio uklesan kada su križari obnovili crkvu.
“Mislim da bi ovaj izvrstan komad umjetnosti mogao biti dokaz papinskog umjetničkog pokroviteljstva u crkvi”, kaže Re’em. To je dokaz da je umjetnost bila vrlo razvijena u doba Križarskih ratova te odražava izravan utjecaj Rima na daleko svetište u Jeruzalemu. “Možda su papinski obrtnici bili izravno uključeni u rad”, nastavio je Re’em.
Re’em vjeruje da se oltar koristio za misu sve do požara 1808. godine nakon čega je zakopan. Grčki arheolozi su 1969. počeli kopati u brodu i pod glavnim oltarom istočno od Edikule. Rezultati tog iskapanja nisu se nikada objavili, no jedan je katolički svećenik shvatio da su grčki arheolozi tada pronašli ostatke iz doba Križarskih ratova.
“Neki su djelovi bili prekriveni dok su druge, uključujući one koje je pregledao Re’em, izvukli da istraživači mogu doprijeti do materijala iz bizantskog razdoblja”, izvještava Smithsonian.
Ako su kamen doista uklesali križari, to će biti podsjetnik raznolikim zajednicama koje ovu crkvu s pomalo tužnom povješću podjele nazivaju svojim domom. Križari su pokušavali vratiti teritorije koje su im oteli muslimanski osvajači, a lokalno grčko svećenstvo također su smatrali hereticima (Crkveni raskol dogodio se samo nekoliko desetljeća ranije) pa su protjerali sve pravoslavne svećenike iz Svetog groba. Smithsonian podsjeća svoje čitatelje da pravoslavni grci, rimokatolici, Armenci, Kopti i Sirijci “ljubomorno čuvaju svoje teritorije unutar Svetog groba” koji su navedeni dekretom iz 1853. poznatim pod nazivom Status Quo.
“Raskol između klera različitih sekti nije rijedak te postoje zapisi povremenih krvoprolića”, navodi časopis.
Ironično, dvije musimanske obitelji čuvaju ključeve velikih vrata koja svima jamče pristup. Međutim, sada kada je Edikula formalno otvorena, nadamo se da će ekumenska obnova projekta pomoći Crkvama da nadiđu status quo iz prošlog tisućljeća.
Preveo i priredio medjugorje-info.com/Aleteia
