“Kako može postati svećenik kad ima tako dobar smisao za humor?”, upitala me moja baka kad je čula da će se moj brat, poznat po svom humoru, zarediti. Nasmiješio sam joj se, misleći: “Zašto duhoviti muškarci ne bi mogli biti svećenici? Zar nije veselje važan aspekt svetosti?”
Pa ipak, shvaćao sam zašto se iznenadila da njezin duhovit i šarmantan unuk razmišlja o svećenstvu. Poput mnogih starijih Filipinaca, ona je na taj poziv gledala stereotipno. Ako ste ozbiljni ili mili, tada pripadate posvećenom životu. Ako ste bučni, duhoviti ili moderni, tada ste za brak. Tko zna kako je generacija moje bake stvorila ovu krivu predodžbu. Možda je to zato što se prije Drugog vatikanskog koncila (i prije Ivana Pavla II.) univerzalan poziv svetosti nije toliko naglašavao u konvencionalnom katekizmu.
No, nakon Ivana Pavla II., znamo da svetost ne ovisi o tipu osobnosti već o pozivu koji svi čujemo - svi. Svetost je stvorena za sve, neovisno o stanju života. U tome se krije tajna zašto brak i posvećen život nisu odvojene kategorije već dva izraza istog otajstva: dar samoga sebe, kao odgovor na Kristov dar sebe svojoj mladenki, Crkvi.
Poveznica između braka i posvećenog života nadilazi teološki uvid. To možemo vidjeti i u priči fra Lamberta Ramosa koji je 1. lipnja 2018. postao svećenik u biskupiji Antipolo na Filipinima.
Od voljenog supruga do svećenika
Novozaređeni fra Ramos ima 66 godina, rođen je 19. rujna 1951. godine u Malolosu na Filipinima. Išao je u teološku srednju školu, a zatim je diplomirao filozofiju u sjemeništu San Carlos u Manili. Dok je podučavao filozofiju u katoličkoj srednjoj školi, osjetio je poziv za brak. Upoznao je Vilmu koja je postala njegova supruga. Vjenčali su se 1975. te imaju troje djece.
Molitva, osobito prije euharistije, imala je središnje mjesto u životima Lamberta i Vilme. U kasnijim godinama svoga braka svakodnevno su odlazili na mise. Godine 2007. otkrili su da Vilma ima rak. Uz sve profesionalne obveze, Lamberto se posvetio njegovanju Vilme.
Preminula je 2014., bili su 34 godine u braku. Dok je bila na samrti, Lamberto joj je posljednji put rekao koliko je voli te da mu oprosti što joj nije pružio onoliko materijalnog dobra koliko je obećao. Njezin ga je odgovor iznenadio, rekla je: “Lamberto, razmisli o ovome, postani svećenik, to je sve blago koje želim.”
Nakon njezine smrti, Lamberto se dvije godine borio s tugom. Zatim je pokušao odlaziti na spojeve. No, u molitvi je počeo osjećati da ga Bog poziva da se vrati u sjemenište. Tada se sjetio Vilmina prijedloga.
Zašto je odabrao postati svećenik
Na pitanje zašto je postao svećenik, Lamberto je odgovorio da je želio iskoristiti svoje profesionalno iskustvo u marketingu da učinkovitije prenese Evanđelje. Rekao je da svećenici više ne mogu očekivati od vjernika da slušaju propovijedi kako su to činili prije. Svećenici moraju propovijedati tako da govore o svakodnevnim doživljajima jer je svećenikov zadatak inspirirati obične ljude da u svoj život svakodnevno unesu misterij Isusovog dolaska.
“Nisam se vratio u sjemenište samo zbog Vilmine želje da postanem svećenik. Postoji nekoliko razloga. No to je uvijek bilo u meni.”, rekao je fra Ramos za filipinske novine Philippine Daily Inquirer.
Poziva sve one koji razmišljaju o svećenstvu da pomno razmotre svoje motivacije. Savjetuje ih da uđu u sjemenište samo ako ih Bog ondje vodi, a ne bilo koji drugi motiv. To je bio jedini razlog zašto se on odlučio za svećenstvo. I sam je iznenađen svojom odlukom, vidjevši da njegovi vršnjaci uživaju u mirovini. No, to vidi kao znak da su Božji putevi tajanstveni.
Najvažnije jest da njegovo svećenstvo pokazuje kako je njegova ljubav prema Vilmi pronašla svoj završetak u eksplicitnijem davanju sebe Bogu. Njegova je priča znak da kršćanski brak nije odvojen od posvećenog života. Ljubav koja nadahnjuje i posvećuje brak, koji dolazi od Boga, jednaka je ljubavi koja nadahnjuje svećeničku službu. Naposljetku, kako nas i Pavao podsjeća u svojoj poslanici Efežanima, ljubav supruga prema supruzi treba odražavati Kristovu ljubav prema Crkvi.
Pitanje za razmišljanje
Fra Lambertovo iskustvo nam pomaže vidjeti kako kršćanski poziv da volimo kao što Krist voli pripada obama zvanjima. Zbog tog otajstva, kršćani su pozvani da ih ta ista ljubav i svetost preobraze. Čak i ako nismo svećenici ili časne sestre, fra Lambertova priča nas poziva na razmišljanje o pitanju: Kako svakodnevno odgovaramo na kršćanski poziv da volimo kao što Krist voli?
