Odakle ta sljepoća na sve činjenice do današnjeg dana? Spontano mi dolaze riječi – molitva Apostola iz Djela apostolskih: “Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se ròtê protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova…” (Dj 4, 24). Sve se to može primijeniti na našega blaženika. Evo moje iskustvo svjedočanstva iz srca Afrike.
Davnih 70-ih godina, kad sam došla u misije, bio je to Zair pod vlašću diktatora Mobutua. Sklon komunizmu, proganjao je Crkvu, sebe proglasio mesijom, jedinim spasiteljem. Rušio je sve znakove vjere, zabranio kršćanska imena, mnogi misionari su bili prognani. Našli smo misionare iz raznih zemalja, svi su u strahu očekivali potpuni izgon. Bog nije dopustio da se to ostvari. Nas hrvatske misionare prepoznali su jedino po osobi kardinala Stepinca i po diktatoru Jugoslavije, iz koje smo došli. Poznavali su situaciju. Naš kardinal im je sjao kao uzor. Držali su ga za svetca mučenika davno prije beatifikacije.
Često sam ispitivana o njemu, nije mi bio problem svjedočiti. Pet godina prije njegove smrti boravila sam u Zagrebu, imala sam sreću biti prisutna njegovu pokopu u katedrali. U Zagrebu sam ostala još jednu godinu poslije njegove smrti i bila svjedok trajna hodočašća na njegov grob. Vidjela sam da puno toga ljudima u Kongu nije nepoznato. Blaženik je svjetionik koji je sjao daleko. Jednom naš nadbiskup urođenik Mulindwa Mutabesha reče za kardinala Stepinca: “On je ponos nama pastirima Crkve.”
Osamdesetih godina u Bujumburi, glavnom gradu Burundija, u velikoj knjižari zapazila sam knjigu s likom kardinala Stepinca svijenu trnjem. Naravno, kupila sam knjigu, na francuskom jeziku. Glavni lik je Stepinac, simbol stradanja i uzor ponašanja svim narodima Jugoslavije. Knjiga puna činjenica o njegovu junaštvu i svetosti.
Rat u Kongu od 25. listopada 1996.
Rat kao svaki rat: strah, trepet, neizvjesnost. Što činiti? Najteže je bilo donijeti odluku. Odlučile smo ostati uz narod, vezala nas je pomisao –naviještati Krista raspetoga i životom ga svjedočiti. Stepinac nam je bio savjetnik i uzor. Njegova izreka: “U tebe se Gospodine uzdam”, bila je i naša, osjetile smo njegov moćni zagovor.
Stepinčevo u Bukavuu
Jedna od nas, s. Mislava Prkić, slavi imendan na blagdan blaženoga Alojzija Stepinca, njegove slike rese naše prostorije. Na imendane izmjenjujemo čestitke i posjete. Naime djelujemo u četiri zajednice. U zajednici Muhungu poslije svete mise u kapeli, zamolila sam oca Franka da se i on potpiše na čestitku s. Mislavi. On se začudio i rekao: “S. Mislava slavi sv. Skolastiku?” Odgovorim da ne, da slavi blaženoga Alojzija Stepinca i pokažem mu sliku. On pogleda sliku, razvedri se i pun pijeteta reče: “Ovo je jedan lav, neslomljivi junak, u cijeloj Italiji uživao je čast i divljenje. Nama dečkima stavljali su ga za uzor, divili smo mu se i voljeli ga.” Sliku je prepoznao. Reče da su tražili njegove slike i ponosili se njima. Srdačno je potpisao čestitku, a svima nama čestitao.
O. Franko je Talijan, rođen 1941. Član je misijske družbe otaca ksaverijanaca, cijeli život misionar.
Blaženi naš oče Alojzije, moli za nas misionare širom svijeta. Da se poput tebe u Boga uzdamo, ispunimo volju Božju i misiju koju nam je povjerio.
DR KONGO – s. Romana Baković
Radosna vijest, veljača 2016.
