Ovim bdijenjem Crkva se pridružila inicijativi na koju je Vatikan pozvao katolike diljem svijeta – bojkotu Noći vještica, Halloweenu, koji je zadnjih nekoliko godina kao uvozni marketinški blagdan iz
Amerike preplavio škole, vrtiće i kafiće. Noć vještica okarakterizirana je kao opasni antikršćanski praznik, proslava straha i smrti. Dubljenje bundeva, maskiranje i razne vrste zabava u ovoj noći vidljiv su znak da se Halloween sve više širi i u našim krajevima.
Naziv Holywinn (svetost pobjeđuje) - to je poziv svim kršćanima, osobito mladima, da te noći budu posvećeni onome što je njihovo, a to je bdijenje u zajedništvu sa svetima.
Noć vještica ili Halloween (Hallowe'en) je noć uoči Svih svetih, 31. listopada, a zapravo je skraćenica od All Hallows' Eveili Hallow Eve (Sveta večer, noć uoči Svih svetih). Slavi se prije svega u Irskoj,
SAD-u, Kanadi, Puerto Ricou, Australiji i Novom Zelandu, a odgovara katoličkom blagdanu Svih svetih.
Stari Kelti su 1. studenog slavili kao početak nove godine, a proslava je bila posvećena bogu Sunca, ali i gospodaru smrti (Samhainu).
Vjerovali su da za punog mjeseca, a najčešće noć prije dana mrtvih, mrtvi napuštaju svoje grobove, te nakratko opet dolaze na Zemlju i posjećuju svoje domove, zbog toga su se živi, prestrašeni mogućnošću susreta s mrtvima, prekrivali zastrašujućim maskama i stvarali veliku buku. Dolaskom Rimljana, noć mrtvih dobiva stalni datum, a te noći prema starom rimskom vjerovanju, crni bog lova Samain preuzima vlast nad svijetom, ubija srndaća (boga Sunca), a božicu vegetacije odvodi u
podzemlje, gdje ona do proljeća bdije nad mirujućim sjemenkama, usnulim životinjama i dušama mrtvih. U toj noći su se simbolično gasile sve vatre u ognjištima, vjerovalo se da mrtvi posljednji put dolaze na ovaj svijet, pa su jedni na pragovima svojih kuća ostavljali hranu, a drugi su postavljali izdubljene repe, cikle ili krumpir s upaljenom svijećom, kako bi griješne duše uplašili, a dobre pronašle put kući. Bundeva je tek u 16. stoljeću postala popularna za dubljenje najprije u Americi, a zatim i u ostatku svijeta.
Običaj dubljenja bundevi zasniva se na irskoj legendi o kovaču Jacku, poznatom po njegovoj domišljatosti, ali i škrtosti. Jedna od priča govori kako je prevario vraga tako što je vragu ponudio dušu u zamjenu za piće i nakon što se vrag pretvorio u novčić kako bi platio piće, Jack ga je brzo stavio u džep u kojem je bio križ, zbog kojeg se vrag više nije mogao vratiti u svoj oblik. Tek nakon što je Jacku obećao da neće tražiti njegovu dušu još deset godina, Jack ga je izvadio iz džepa. Nakon deset godina opet je prevario vraga tako što ga je zamolio da mu vrag doda jabuku sa stabla, ali je na kori stabla brzo nacrtao križ, tako da ga vrag ponovno nije mogao dohvatiti. Kada je Jack umro, nije bio primljen zbog svog grješnog života u Raj, a na vratima Pakla dočekao ga je vrag i poslao natrag u mrak, a da ga se riješi dao mu je žeravicu ugljena. Jack je u džepu imao repu, koju je izdubio, stavio u nju žeravicu i otada Jack, koji nikada nije pronašao put kući luta mrakom noseći izdubljenu repu u ruci. Tako je Jack O'Lantern (Jack Fenjer) postao simbol duše koja je prokleta i koja luta između svjetova.
Kada danas pogledam mlade ljude, kada se osvrnem po susjedstvu i ugledam bundevama okićene kuće, kada uđem u osnovne škole iz kojih se Križevi uklanjaju, a koje su okićene bundevama koje onako izdubljene izgledaju groteskno i zastrašujuće s upaljenim svijećama u njihovim dupljama, dobijem dojam da sam ušla u Zonu sumraka.
Kada se noć uoči Svih svetih naziva Noći vještica i kada gledam povorke mladih ljudi, pijanih, drogiranih, oskudno odjevenih i razularenih, kao da zaista gledam bal povještičenih, u crno uvijenih
umova. Jer to zaista i jest potpuno crnilo uma i duše, potpuno zamračenje Istine, Ljubavi i odsutnost Svjetla u nama, apsolutni "black-out".
Zamislite, ma ne trebate ni zamišljati, prisjetite se samo tih povorki, tih jadnih i zabludjelih ovčica, sjetite se svih tih "modernih" američkih filmova čiju smo (ne)kulturu i (ne)moral upravo bolesno željni primiti...
Kako nam se srce ne slomi kada dozvoljavamo našoj djeci, našim ljubavima da hodaju po toj tankoj žici iznad ponora straha, dilema, neutješnosti, ludila uroka, vradžbina i uvijek tajanstvenog svijeta duhova?
Kako nam suze ostanu neisplakane kada te nevine i čiste duše naših duša pod opijatima nebulozno posrću u ranim jutarnjim satima i povraćaju tijela izmučenih i srca praznih poput najdubljeg bezdana?
Je li to praznik?
Je li to slavlje uma, srca i duše?
Ili je to ipak kradljivac, tat, lopina najobičnija koja našu djecu pretvara u zombije, ispijenih lica, isprana mozga, ukradene duše???
Razmislimo na čas, primamo li Isusa Krista u naš dom tim izdubljenim bundevama?
Okitimo naš dom tim slatkim-jesenskim plodovima koje naša bolesna mašta nožićem izrezucka i pretvori u nekakve nacerene i opake izraze lica, zapalimo u njima svjećicu da bi što sablasnije izgledale i onda mirne duše prije počinka zamolimo Gospodina da nas blagoslovi i čuva?!?!
Uočavate li paradoks, samo iz estetskog primjera jedne bundeve i lica našeg Gospodina?
Strava i užas vs Ljubav...
Jedno isključuje drugo!
Ne možemo slaviti Noć vještica, a istovremeno se prikazivati kao katolici!
Jer Noć vještica je tama, zlo, laž, obmana, marketinška varka našeg najvećeg neprijatelja koji krade duše...
A blagdan Svih Svetih je dan u kojemu slavimo sve one svete koji na nebu mole za nas, blagdan milosti i molitve, blagdan u kojemu odajemo poštovanje svima koji su otišli s ovoga svijeta u milosti Božjoj.
Molitva je svjetlo!
Vjera je ljubav!
Ljubav koja ne uzima ništa, a daje sve!
Gospodin je Istina, Put i Život.
Tko u Njega vjeruje imat će život vječni.
Ne dozvolimo da nas privlače vještice, vješci, vradžbine, okultno...
ne dajmo našu djecu u okrilje tame...
stanimo na kraj svakom crnilu ovoga svijeta koji nas odvaja od Izvora.
Pozovite svoje mlade na bdijenje Hollywin - svetost pobjeđuje!
Jer mi smo Kristovi!
A Krist je pobijedio svijet!
Bog vas blagoslovio.
