Život i odluka ženā koje su u prošlosti pristajale uz Islamsku državu – tema je posljednjega dokumentarnog filma Benedette Argentieri, novinarke i redateljice, specijalizirane za bliskoistočne sukobe, koji snima na sjeveroistoku Sirije, u pokrajini Rojava. Na priču o dramatičnom razdoblju, završenom porazom džihadističkih trupa, nadovezuje se sadašnja nesigurna budućnost sirijskih žena koje se, nakon osam godina građanskoga rata, žele vratiti životu.
Žene Islamske države većinom su samostalno odlučile pridružiti se Islamskoj državi – kazala je Benedetta Argentieri u razgovoru za Vatican News te dodala da bi stoga – po njezinu mišljenju – najprije sud trebao procijeniti ulogu tih žena u toj terorističkoj skupini, a onda se može razmišljati o tomu kako ih reintegrirati.
Osvrćući se na stanje žena u Siriji, prije svega je napomenula da sirijske žene nisu monolitna skupina, jer je ta zemlja podijeljena. U našem filmu („I am the Revolution“) govorimo uglavnom o kurdskim ženama i njihovoj organizaciji. Revolucija sirijskih kurda u Rojavi, na sjeveroistoku te zemlje, predviđa jednakost između muškaraca i ženā, a to se pretvara u svakodnevnu praksu, u kojoj su žene aktivni dio društva, vojnih snaga, policije, i svih društvenih sektora.
Očito je da je u prošlosti stanje sirijskih žena bilo vrlo teško. Revolucija je otvorila prostor za sve žene, posebno na sjeveroistoku Sirije, gdje se nastoji primjenjivati spolna ravnopravnost, te tako svako vijeće, svaka administracija ima dopredsjednika – muškarca i ženu. Slijedom toga mogu se otvoriti prostori za žene, koji do sada nisu bili zamislivi. To znači također da se inteligencija koju žene mogu donijeti, konačno iskorištava i rabi za napredovanje demokratskoga procesa. Ideja je da se pokuša promijeniti društvo, čineći ga sve više uključivim.
Na novinarovo pitanje kako se odnositi prema ženama koje su bile povezane s Islamskom državom, ali su promijenile mišljenje i htjele bi se ponovno uključiti u društvo, novinarka je kazala da su u najvećem broju slučajeva to učinile svojom voljom, jer su se željele pridružiti Islamskoj državi i živjeti po šerijatu, islamskom zakonu. Problem je što se često prema njima odnosimo misleći da su samo žrtve muževa i zaručnika, da su ih oni odvukli u ISIL. Međutim, vrlo često nije tako; štoviše; aktivno su sudjelovale u društvu, i u velikom broju slučajeva također činile zločine – napomenula je Benedetta.
Tada se može razmisliti kako ih uključiti u procese deradikalizacije – dodala je te primijetila da je mnogo njih još uvijek radikalizirano; štoviše, odgajaju svoju djecu u ime džihada. To je istinski veliki problem, kako se suočiti s tom situacijom. Mnoge europske zemlje odbijaju ponovno primiti te žene koje su, međutim, europske građanke, rođene su i odrasle u našim zemljama. Na sjeveroistoku se Sirije stoga predlaže uspostavljanje međunarodnoga suda kako bi se utvrdila odgovornost svake osobe. Međutim, drugi je problem što su brojevi vrlo veliki, odnosno, riječ je o gotovo 12.000 žena iz 48 različitih zemalja. Mnoge su Europljanke, a među njima brojne Francuskinje i Njemice.
Međutim, na tim prostorima postoji snažna volja za povratak u normalnost, za povratak u život kroz kulturu, umjetnost i glazbu. Nažalost, dok se situacija ne stabilizira na razini teritorija, bit će vrlo teško nastaviti postupke pomirenja – istaknula je Benedetta Argentieri, napominjući na kraju da u procesu pomirenja žene imaju bitnu ulogu i ona se ne može zanijekati.
