U svijetu je danas više od 340 milijuna kršćana, otprilike jedan od osam, podvrgnuto visokoj razini progona i diskriminacije, stoji u izvještaju „World Watch List 2021“ organizacije „Open Doors“ (Otvorena vrata) koji je 13. siječnja predstavljen u talijanskom Zastupničkom domu.
Rad istraživačke grupe spomenute organizacije, koja prati stanje kršćana u 100 zemalja diljem svijeta, pokazao je znatno pogoršanje osjetljivog položaja kršćana pojedinaca i zajednica vjernika izloženih progonima, i to zbog pandemije bolesti COVID-19 koja je pružila priliku za nova ograničenja vjerske slobode te pogodovala održivosti radikalnih i kriminalnih skupina.
Izvještaj jasno pokazuje da protukršćanski progon apsolutno raste. Procjenjuje se da je u posljednjih godinu dana ubijen 4761 kršćanin (prosječno 13 svakog dana) s povećanjem od 60%, zemlja najvećega krvoprolića jest Nigerija, zajedno s drugim državama Subsaharske Afrike. Naime, među prvih 10 država s najviše ubijenih kršćana, osam je afričkih. Broj uhićenih i bez suđenja zatvorenih kršćana je 4277 (odnosno svaki dan 11 osoba), a 1710 ih je oteto (prosječno 4 po danu). Ipak, smanjuje se broj zatvaranja, napada i uništavanja crkvi i njihovih zgrada (kao što su škole, bolnice, itd.) za ukupno 4488 slučajeva u odnosu na 9488 u prethodnoj godini.
Broj država u kojima je progon kršćana na ekstremnoj razini porastao je na 12. Prvih pet mjesta ostaje nepromijenjeno. Sjeverna Koreja je i dalje na prvom mjestu od 2002. godine, a slijede je Afganistan, Somalija, Libija i Pakistan, gdje se progon očituje u protukršćanskom nasilju, ali i u diskriminaciji na različitim područjima svakodnevnog života kršćana, zbog zakona protiv bogohuljenja. U tom slojevitom okviru uvjetovanom progonima iz različitih razloga – političkih, ideoloških, etničkih, vjerskih, nacionalističkih – pandemija je istaknula i povećala društvenu, gospodarsku i etničku ranjivost milijuna kršćana u svijetu. Stoga u nekim zemljama poput Indije, Mjanmara i Bangladeša, kršćani su često posljednji u redu kada je u pitanju raspodjela zdravstvene pomoći ili hrane.
Istraživanje organizacije „Open Doors“ obuhvatilo je i obiteljsko nasilje, koje je zbog zatvaranja eksponencijalno poraslo. Brojni obraćenici na kršćansku vjeru živjeli su zatvoreni u kući s onima koji su se najviše protivili njihovoj novoj vjeri – pojašnjava se u izvještaju. Za milijune kršćana posao, obrazovanje te ostale radne obveze pružaju oslobađanje od kontrole i/ili nasilja u obitelji, kao i tjelesnih, emocionalnih, verbalnih i psihičkih zlostavljanja.
Ne osvrćemo se samo na stupanj nasilja prema kršćanskim zajednicama u zemljama gdje postoje diskriminacija i progoni, već to pitanje produbljujemo sa stajališta raznih oblika kršćanskog života poput onog privatnog, obiteljskog, civilnog te nacionalnog“ – rekao je u razgovoru za našu radijsku postaju Cristian Nani, ravnatelj talijanskog ogranka organizacije „Open Doors“.
Ravnatelj Nani je naveo „devet matrica“ koje su pokretači progona: islamska, zatim vjerski nacionalizam, etnički prijezir, plemensko ugnjetavanje, posebno rašireno u afričkim državama, denominacijski protekcionizam, zatim komunističko i postkomunističko ugnjetavanje, sekularna netrpeljivost, diktatorska paranoja te konačno, organizirani kriminal u zemljama poput Kolumbije ili Meksika. Na kraju, Cristian Nani je istaknuo činjenicu da ako je vjera s jedne strane čimbenik ranjivosti, s druge je strane element rješavanja razarajućih sukoba ili iseljavanja, jer Crkve i lokalni kršćanski djelatnici mogu biti ključno sredstvo za donošenje nade i stabilnosti. (kta/rv)
