Jučer je u Ženevi predstavljen izvještaj o razvoju vezanom za vodu na svjetskoj razini, naslovljen "Nikoga ne ostaviti po strani". Objavio ga je UNESCO u suradnji s 31 agencijom Ujedinjenih naroda te brojnim međunarodnim organizacijama koje zajedno čine UN-Water, tijelo koje koordinira UN-ov rad na području vodoopskrbe i odvodnje.
Čistu pitku vodu i zadovoljavajuće higijensko-sanitarne uvjete od 2010. godine Ujedinjeni narodi priznaju ljudskim pravima. No, do danas oko 2 milijarde i 100 milijuna ljudi nema pristupa pitkoj vodi, dok njih oko 4 i pol milijarde ne raspolaže stabilnim i sigurnim sanitarijama. Agendi za održivi razvoj do 2030. godine UN je dodao cilj pristupa vodi i zadovoljavajućim sanitarnim uvjetima za cjelokupno svjetsko stanovništvo.
Prema procjenama Ujedinjenih naroda, 1,4 milijuna ljudi, uglavnom djece, umire svake godine zbog bolesti uzrokovanih nečistom vodom. Nejednak pristup vodi najviše pogađa najsiromašnije zemlje i njihove najsiromašnije stanovnike, ali i najugroženije skupine kao što su žene, djeca, starije osobe i izbjeglice. Znak je to da uživanje prava na vodu nije odvojeno od uživanja drugih ljudskih prava. Primjerice, u nekim gradskim sredinama stanovnici najsiromašnijih četvrti za pitku vodu nabavljačima plaćaju 10-20 puta više nego što plaćaju stanovnici bogatijih četvrti.
Više od polovice ljudi koji piju iz zdravstveno nesigurnih izvora žive u subsaharskoj Africi, gdje samo njih 24 posto ima pristup čistoj vodi, a 28 posto ih ima sanitarno-higijenski čvor koji ne dijeli s drugim obiteljima. Tri četvrtine stanovnika tog dijela Afrike teško dolazi do vode, što je uglavnom zadatak žena, koje u prosjeku na svako putovanje do izvora vode potroše više od 30 minuta. Bez sigurne i pristupačne vode i sanitarija – upozorava se u izvještaju – ti će se ljudi vjerojatno suočiti s brojnim izazovima, uključujući loše zdravstvene i životne uvjete, pothranjenost te nedostatak mogućnosti obrazovanja i zapošljavanja.
Stanje izbjeglica i interno raseljenih osoba često je dramatično te se nerijetko suočavaju s ozbiljnim teškoćama kako bi došli do vode i higijensko-sanitarnih usluga. U 2017. godini je skoro 70 milijuna ljudi bilo prisiljeno napustiti svoj dom. U prosjeku, više od 25 milijuna osoba svake godine migrira zbog prirodnih katastrofa, što je dvostruko više nego u ranim sedamdesetim godinama. I dok se potrebe za vodom od 1980. godine povećavaju za 1% godišnje, porastao je i broj sukoba zbog vodnih izvora. Naime, u drugom je desetljeću 21. stoljeća taj broj trostruko veći u odnosu na razdoblje od 2000. do 2009. godine.
