Usred Bruxellesa održana zastrašujuća konferencija o surogatstvu: ‘Kako do djeteta i po kojoj cijeni?’

Odgovore na pitanje kako najlakše do djeteta i kakvo se dijete može dobiti za određen novčani iznos, zainteresirani istospolni parovi mogli su doznati na nedavnoj konferenciji za europske homoseksualce održanoj u Bruxellesu, na kojoj su, među ostalim, različite agencije predstavile svoje ponude.

U želji da homoseksualcima koji žele dijete „pomogne u labirintima surogat majčinstva, nudeći pomoć u pronalaženju najboljih agencija“, neprofitna organizacija Men Having Babies (Muškarci koji imaju djecu) organizirala je veliku konferenciju na kojoj je sudjelovalo 20-ak agencija i klinika specijaliziranih za “surogat majčinstvo”, donosi Narod.hr.

Sudionici, većinom bogati i istaknuti homoseksualci iz Belgije, Njemačke i Francuske, na konferenciji su mogli saznati informacije poput kako i gdje doći do “surogat majke”, koji su konkretni koraci od kontaktiranja “surogat majke” do kupnje djeteta, kako se kreću cijene, ali i dobiti uvid u ponude različitih agencija. Također su predstavljene usluge odabira spola, boje kože, genetskih testova, kao i “cjenik budući da su cijene za novorođenče različite – od 95 000 dolara do 160 000 dolara”.

Podsjećamo, Europski parlament je u rezoluciji krajem 2015. osudio sve oblike surogatsva. U rezoluciji se jasno ističe da surogatstvo kao takvo, odnosno nošenje i rađanje djeteta za nekog drugog, “potkopava ljudsko dostojanstvo žene jer se njezino tijelo i njegove reproduktivne funkcije koriste kao roba”.

Također, Europski parlament smatra da nošenje i rađanje djeteta koje nema nikakvu biološku povezanost s ženom koja ga rađa i nosi (= gestacijsko surogatstvo), treba zabraniti jer ono predstavlja “reprodukcijsko iskorištavanje i korištenje ljudskog tijela za financijske i druge dobitke, osobito kod ranjivih žena iz zemalja u razvoju”, posebice u Indiji. Zbog svega navedenog, predlaže se adresiranje problema surogatstva “u okviru instrumenata ljudskih prava”, odnosno međunardonih ugovora i deklaracija koji imaju za cilj zaštitu ljudskih prava te mogu imati obvezujući karakter i efektivno zabraniti surogatstvo. Usvojena Rezolucija nije obvezujućeg karaktera, ali određuje poziciju Europskog parlamenta po pitanju surogatstva.

Vijeće Europe odbacilo je legalizaciju surogatstva koju je zastupala izvjestiteljica De Sutter.

Praksa surogatstva implicira ozbiljna etička pitanja, povređuje ljudsku dostojanstvo i krši ljudska prava:

• Zanemaruje ljudsko dostojanstvo i prava djeteta, tako da dijete pretvara u proizvod, dok Konvencija o pravima djeteta izjavljuje da djeca imaju pravo na zaštitu od zlostavljanja ili izrabljivanja i poziva države da djeluje     u najboljem interesu djeteta.

• Pretvara bebe u robu koja se kupuje i prodaje.

• Manipulira identitetom i podrijetlom djece te ih lišava povezanosti sa ženom/majkom koja ih je nosila, za što nedavna istraživanja ukazuju da je štetno za razvoj i dobrobit djeteta.

   S obzirom na žene, surogatstvo također:

• Pogoduje njihovom iskorištavanju.

• Pogoduje “turizmu plodnosti” rezultirajući crnom tržištu “prodaje ‘beba”, također stvarajući ideju “prava na dijete”.

• Predstavlja iskorištavanje ženskog tijela i njezinih spolnih organa, unatoč načelu nedostupnosti ljudske osobe i ne-vlasništva ljudskog tijela.

Surogatstvo u svim oblicima zabranjuju Njemačka, Francuska i Italija, ali Grčka i Ujedinjeno Kraljevstvo dopuštaju tzv. alturističko surogatstvo, koje ne uključuje plaćanje surogat majke i profit od surogatskih ugovora. Druge zemlje EU poput Belgije, Irske, Nizozemske, Španjolske, Mađarske i Češke nemaju regulirano to područje, dok Ukrajina, Rusija i neke države SAD-a imaju ozakonjeno komercijalno surogatstvo.

“Surogat majka”, koja rađa dijete za nekog drugog, prema ugovorima o surogatstvu nema pravo na to dijete nakon njegovog rođenja, iako ga je nosila i rodila, što je oduvijek bio preduvjet majčinstva. S druge strane, ta ista žena često nije biološki povezana s djetetom koje nosi, stoga vlasnici spolnih stanica (bilo svojih bilo od treće strane) mogu tvrditi da imaju pravo na to dijete”, pojasnio je u jednom intervjuu Ivan Munjin iz udruge U ime obitelji.