Njegova Sabrana djela, objavljena 2011. godine, uključuju tvrdnju iz članka objavljenog 1994. godine prema kojoj homoseksualnost “nikada nije valjan, ljudski prihvatljiv izbor i oblik života”. On je “destruktivan za ljudski karakter i odnose”, jer “tretira ljudske spolne sposobnosti na način koji je duboko neprijateljski prema samorazumijevanju onih članova koji su voljni posvetiti se stvarnom braku”, piše Finnis.
Migracija je još jedna tema njegovog pisanja. U članku objavljenom prije deset godina, Finnis je napisao: “Europske države u ranom 21. stoljeću kreću se … u smjeru demografskog i kulturnog propadanja … prijenosom i zamjenom stanovništva kao svojevrsnom obrnutom kolonizacijom.” Upozorio je na nadolazeću “etničku i religijsku mržnju, krvoprolića i političku paraliziranost u društvu”.
Finnis je izjavio za studentske novine Oxford Student kako: “Stoji iza svih tih spisa. U njima ne postoji “fobična” rečenica. Esej iz 1994. promovira klasičnu i strogo filozofsku moralnu kritiku svih izvanbračnih seksualnih čina koji su objavljeni već mnogo puta.”
Sveučilište je izdalo priopćenje u prilog inkluzivnosti i akademske slobode, te navodno stoji uz Finnisa, ali koliko dugo će trajati prije nego što se Sveučilište povuče i preda prosvjednicima, koji od Sveučilišta traže zauzimanje konkretnog stava prema onome što oni zovu ‘jednakost’.
Koliko će još katoličkih profesora u budućnosti biti meta aktivista zbog stavova koji se podudaraju sa stavovima Katoličke Crkve? Koliko smo daleko od toga da se katolicima zabrani rad na bilo kojem položaju u javnoj službi zbog tih istih uvjerenje? Kako stvari stoje, ne tako dugo.
Inače, Finnis je i bivši član Papinske akademije za život, te je od 1986. do 1991. bio član Međunarodne teološke komisije pri Kongregacije za nauk vjere.
Izvor: quovadiscroatia.com
