No katolički svećenici odbijaju pristati na takav odnos vlasti prema pitanju ispovjedne tajne, koju su dužni čuvati po svaku cijenu već dvije tisuće godina, te se pozivaju na jedno od temeljnih prava religijskih sloboda koje se poštuje u svim zemljama svijeta i nikad u povijesti nije bilo ugroženo na ovaj način, a ako je takvih slučajeva i bilo, svećenici su radije pristajali proliti krv nego javno iznijeti ono što su čuli u ispovijedi.
Međutim, odluku koja ih tjera na kršenje ispovjedne tajne već su donijele dvije jedinice lokalne samouprave: Teritorij glavnoga grada Canberre te Južna Australija, a sljedeći koji priprema usvajanje jest Novi Južni Wales.
– Država traži od nas da počinimo ono što smatramo najtežim zločinom, pokušava ukinuti naše vjerske slobode, uništiti srž onoga što nas čini katolicima, i ja, a vjerujem ni moji kolege, nismo spremni pristati na to – kazao je Michael Whelan, svećenik iz Sydneya, zapitavši se kako će vlasti uopće znati što je svećenik u ispovjedaonici čuo.
Australski svećenik Alexandre Lucie-Smith navodi kako se, ako svećenik bude po nalogu policije morao odavati ono što je doznao u ispovijedi, više nitko neće ispovijedati.
– Ispovjedna tajna postoji s razlogom i siguran sam da bi svi svećenici koje poznajem radije pristali na zatvorsku kaznu nego je odali i time prekršili smisao ovog sakramenta – kazao je, dodavši kako svećenici u okviru ispovijedi mogu samo pokušati nagovoriti prijestupnika da potraži stručnu pomoć ili se prijavi policiji.
Nadbiskup Canberre msgr. Chistopher Prowse zatražio je od državnih vlasti prije nego se zakon počne provoditi – a rok je 19. ožujka 2019. godine – razgovor kako bi shvatili što je ispovjedna tajna, zbog čega je katolički svećenici ne mogu odati, te da pokušaju naći kompromisno rješenje.
– Prema mojem iskustvu, na ispovijed dolaze pokornici koji se kaju za svoje grijehe, dok pedofili koji čine stravične zločine ne dolaze sami sebe prijavljivati – navodi nadbiskup Prowse.
Prema tradiciji Katoličke crkve od samih početaka, ali i prema Kanonskom zakonu, svećenik je dužan čuvati ispovjednu tajnu do smrti, a u slučaju izravnog otkrivanja ispovjedne tajne svećenik se kažnjava izopćenjem. Također će se kazniti (blažim) kaznama ako nehotice oda neke dijelove ispovijedi.
Jedini kompromis na koji bi Crkva pristala, a to je mnogo puta potvrđeno i u praksi, jest da svećenik zločinca nagovori da se preda vlastima. U takvoj je situaciji bio hrvatski svećenik Željko Gruberović na službi u američkoj državi New Jersey, koji je tijekom ispovijedi uvjerio jednu ženu da vlastima prizna kako je lažno optužila čovjeka za silovanje, čime nije povrijedio ispovjednu tajnu.
Stav Katoličke crkve jest kako je ispovjedna tajna uspostavljena da bi se vjernici mogli ispovijedati bez straha i ustručavanja, sigurni da ono što su rekli svećeniku nikada i nikome neće biti preneseno.
Prof. dr. don Mladen Parlov, redoviti profesor na Katedri moralne teologije splitskog KBF-a, kazao nam je kako bi svećenik ispovjednu tajnu trebao čuvati po cijenu života i kako je za očekivati da neće prihvatiti odredbe australske vlade čak i ako budu završavali u zatvoru.
– Bojim se kako će i odredbe Istanbulske konvencije pod krinkom zaštite prava nemoćnih dovesti do sličnih zahtjeva. Crkva nikad neće na to pristati i ispovjedna tajna će ostati nepovrediva. Jednostavno je nezamislivo da bude ikako drukčije – uvjeren je don Mladen.
Zaštitnik ispovjednika je sveti Ivan Nepomuk, mučenik ispovjedne tajne, ispovjednik češke kraljice. Njezin suprug, kralj Vaclav IV. uporno je tražio da mu oda što mu govori u ispovijedi. Ivan nikako nije želio pristati na to i zatvoren je u tamnicu te je 20. svibnja 1393. zapaljen, a tijelo su mu vezali za kotač i bacili ga s mosta u Vltavu.
